"Berlin obećani grad - izvještaj iz call centra" naslov je izložbe Ivane Papić koja se otvara danas u 20 u Galeriji Multimedijalnog kulturnog centra Doma mladih.
Posrijedi je opsežan umjetničko-istraživački projekt u okviru kojeg je Ivana Papić intervjuirala dvadesetak bivših i sadašnjih radnika call centra u Berlinu, agenata i menadžera, mahom mladih i obrazovanih međunarodnih iseljenika.
Protagoniste povezuje posao u call centru u Berlinu, a postav izložbe ih predstavlja krećući se stanicama instalacije gdje se kroz uredske telefone čuju fragmenti njihovih života kao slučajnih prolaznika u podzemnoj željeznici. Stanice, odnosno poglavlja s kratkim pričama prate njihov dolazak u Berlin, rad u call centru i pritisak s kojim se bore, njihovo shvaćanje "doma", i na koncu planove za budućnost.
"Berlin je mističan grad, simbol slobode i 'boljeg života', dok je Call Centar simbol kapitalističkog sistema rada i digitalizacije, dvaju svijetova koji se svojim različitim vrijednostima sudaraju i isprepliću.
Plodno tlo za call centre korporacije pronalaze u Berlinu zbog velikog priliva 'expata' odnosno imigrantske radne snage koja je zbog velike konkurencije, nedostatka poslova i režima viza često prisiljena prihvatiti niskokvalificirani i uglavnom minimalno plaćeni posao agenta na telefonu.
Za većinu protagonista posao u call centru predstavlja stanicu života u Berlinu, zamku i mukotrpno iskustvo koje su prošli da bi u tom gradu ostali i ostvarili se.
Istovremeno postoji konotacija moderne verzije gastrabajtera gdje se radnici call centra uspoređuju s imigrantima koji su u prošlosti odlazili raditi na nisko plaćene fizičke i građevinske poslove u Njemačku.", objašnjava ideju svog rada Ivana Papić.
Prividni osjećaj obitelji
Među ostalim, kaže, ovim istraživačkim radom želi se kritički osvrnuti na takav kapitalistički sistem rada jer call centri nisu pitanje prošlosti, nego pojedini rastu i u vrijeme COVID-a 19 s ubrzanom digitalizacijom i automatizacijom: "Kriju se iza online platfomi, iza kulise atraktivnih šarenih ureda sa "start up"-ovima, prividnim osjećajem 'obitelji' i 'ravne hijerarhije', dok se u pozadini također nalazi korporacijska piramidalna struktura moći."
Rad je interaktivna zvučna instalacija na hrvatskom i engleskom jeziku; 45-minutni audio-dokumentarac, kolaž pomalo šaljivih 27 priča podijeljenih u devet poglavlja, dostupnih za preslušavanje na devet adaptiranih uredskih telefona.
Interaktivni dio telefona je rezultat višemjesečnog prototipiranja s elektroničkim komponentama Arduino. Instalacija prostorno ponavlja shemu Berlinske podzemne željeznice koja je iscrtana na podu izložbenog prostora, dok ambijentalni zvuk čini 5-minutni loop sa zvukovima iz berlinskog U-bahna.
Inače, Ivana Papić (Split, 1987.) je magistrirala na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Splitu, na Odjelu za restauraciju i konzervaciju 2011. godine. Od 2018. studira na specijalističkom postdiplomskom studiju na Institut für Kunst im Kontext na Universität der Künste Berlin.
Izlagala je na nekoliko grupnih izložbi u Berlinu, a ovo je je njena prva samostalna izložba. Živi i radi u Berlinu te je članica udruge međunarodnih umjetnika u atelier kompleksu WerkStadt.