StoryEditor
Kulturastogodišnjica rođenja

Silvije Bombardelli, glazbena alfa i omega čije je djelo prekrila šutnja

Piše Jasmina Parić
15. ožujka 2016. - 22:40
Hari Zlodre: Zaboravljamo da je maestro dovodio na Splitsko ljeto jaka pjevačka imena Stanko Karaman/SD

Stota obljetnica rođenja maestra Silvija Bombardellija, dirigenta, skladatelja, profesora, intendanta i osnivača "Splitskog ljeta", navršila se 3. ožujka. Maestro je umro 2002. godine, na komemoracijama se, kao što je običaj, govorilo o potrebi valorizacije i izvedbi njegovih djela, pa se većina tih dobrih nakana zaboravila ili ostavila za neko drugo vrijeme.

Svakako je vrijedno što je u splitskom teatru prije tri godine Bombardelli dobio bistu, poneka mu je skladba valjda i izvedena, glazbena škola u Solinu koja nosi njegovo ime organizirala je uz stotu godišnjicu koncert s njegovim obradama klapskih pjesama, a u ovoj godini planira još nekoliko koncerata. Valjda je vrijeme i da se razmisli o postavljanju kojeg većeg, cjelovitijeg njegova rada – ima se iz čega odabirati – od simfonijske glazbe, baleta, opere, scenske glazbe, kantata, zborova i solo pjesama.

Silvija Bombardellija, poslijeratnog direktora i dirigenta splitske opere, a potom i intendanta koji je dobrih dvadesetak godina bio alfa i omega splitskoga glazbenog života, nažalost, još uvijek prati stigma "komunjare", čovjeka koji je dirigirao s pištoljem za pasom. Spominje se zlatno doba splitske opere, nedostižna splitska ljeta na kojima su gostovala najveća svjetska imena, a počesto se zaboravi tko je stajao iza njih.

– Nesuspregnuto treba konstatirati da je još uvijek susret sa Silvijem Bombardellijem svojevrsni rizik. I kada je danas, zbog političkih predrasuda i po diktatu nepoznatih utilitarističkih smjernica, šutnut u aut, onda to nije udarac samo njemu, nego je to govor i o stanju duha u nas, današnjim plićacima i pokušajima da se ne samo održi, nego i proširi virus zazornosti od prokazanih "sumnjivaca" i "dogmatičara" svih provenijencija – misli kazališni kritičar dr. Tonči Šitin, dodavši da bi želio da Bombardellijeva vrijedna djela budu konačno izvođena i s vremenom istinski vrednovana.

– To je, uostalom, dug ovoga grada čovjeku koji je bio veliki tvorac zlatnog opernog razdoblja, kojemu je kazalište bilo lajtmotiv svih njegovih akcija i najiskrenijih želja – kaže dr. Šitin.

Zaboravljeni baleti

On veli da Bombardelli nikada nije pokazivao ideološku agresivnost ili isključivost, a ostavljen je po strani premda je njegov kazališni put bio blistav.

– Njegov stvaralački opus jest zaokružen, ali nije zaključen, još manje poznat današnjoj javnosti. Dulje od deset godina ni jedno Bombardellijevo djelo nije izvedeno u Splitu, on je valjda jedini suvremeni skladatelj koji nema CD, čija je posljednja opera izvedena samo jednom. Posebno zanimanje bude brojni Bombardellijevi baleti, napose sjajni "Stranac" ili neizvedeni "Carpet Snakes" na aboridžinske teme, filmska glazba i mnogobrojna orkestralna djela s primjetnim ritmičkim i harmonijskim inovacijama, sugestivne lirske čistoće – drži Šitin.

Dirigenta Harija Zlodru pitali smo što bi izdvojio iz Bombardellijeva opusa i za komentar o njegovim ekstremnijim glazbenim izletima od prije pola stoljeća. Pokojni je skladatelj o tim skladbama rado govorio.

– Dekafonska i dodekafonska ljestvica s deset i dvanaest tonova bila je pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća izraz bunta, modernog, raspada starih glazbenih vrijednosti. U to vrijeme rušila su se stara glazbena pravila, a prednjačili su njemački autori. I Bombardelli se za to zainteresirao, a u mladim godinama i drugi naši skladatelji poput Radice i Paraća. Ti eksperimenti danas imaju svoje mjesto u povijesti glazbe i svojevrsni su raritet, ali Bombardelli se kasnije opet vraćao harmoniji, tonalitetu – i pisao je sjajne stvari, s mediteranskim odjekom, koje bi vrijedilo izvoditi. Ali još uvijek smo obilježeni političkim kompleksima i zaboravljamo da je maestro dovodio na Splitsko ljeto takva pjevačka imena koja su kasnije, baš s reputacijom nastupa u našem gradu, snimala ploče s Karajanom. I da nije bilo njega i redatelja Tomislava Kuljiša, što bi nam ostalo u naslijeđe? – kaže Zlodre.

JNA statirala u operi

– Silvije Bombardelli više je puta u životu prošao te faze kada su ga gurali, zanemarivali, ali struka je uvijek znala njegovu vrijednost – kaže inspicijentica HNK Split Elza Tudor Gančević, koja je radila na njegovoj operi "Adam i Eva", baletima i koncertima, i s kojim ju je vezalo prijateljstvo i kumstvo.

– On je postavio "Aidu" i "Nabucca" na Peristil, gdje su se zadržali do danas, a u jednom periodu kada je bio u nemilosti, došle su u Split pjevati u "Aidi" Biserka Cvejić i Ljiljana Molnar Talajić – i odbile su nastupiti ako on ne bude za pultom.

Stvorio je splitski zbor, komponirao, pisao, predavao – a znao je doživjeti i da ga ne puste na probe u teatar. Jer, da je "kompozitor crvenih nota". Ljuti me to jako. I taj pištolj koji se povlači po svim pričama. Tko je od njega stradao? Naravno da je imao i političkih veza i prijateljstava iz rata, pa ih je koristio za teatar. Eto, i sama sam nastupala u zboru u operi "Turandot" u Meštrovićevoj galeriji, u čuvenoj izvedbi koja se i danas spominje. Čitav jedan vod vojske je statirao, tamo bi marendali i bili na probama, a admiral Mate Jerković osigurao je silne reflektore... – prisjeća se inspicijentica.

Obljetnica traje čitavu godinu. Solinjani su, eto, najavili još koncerata. Valjda će i u Splitu netko prelistati stare partiture; nije moguće da je danas, sedam desetljeća nakon Drugog svjetskog rata, Bombardelli opasan jer je u partizanima komponirao "Oj Mosore"?

Erotska 'Aida'

O privatnom životu Silvija Bombardellija i njegovim ljubavima – među kojima je mjesto u urbanim legendama našla i veza s glumicom Zdravkom Krstulović – dr. Šitin će diskretno reći:

– Imao je u sebi jaku estetsku crtu, čitavog se života divio lijepim ženama.

Među kazališne priče ubraja se i ona da je želio znatno erotizirati "Aidu" na Peristilu, odnosno osloboditi plesače viška kostima jer su navodno i obredi u starom Egiptu tako izgledali.

– Jest i to, ali mislim da je jednako važno spomenuti kako je bio izuzetno sklon novom, suvremenom, pa i rizičnom. Za "Aidu" je osamdesetih imao radikalnu redateljsku ideju koja nikada nije ostvarena. Želio je prikazati Egipat kao policijsku državu, a faraona kao diktatora, međutim, taj mu projekt nije prošao, a danas su takve režije uobičajene – veli Šitin.

Obitelj

Kćeri Silvija Bombardellija danas žive u Australiji. U ovoj obitelji uz dirigenta je poznat njegov brat, arhitekt Vuko, projektant niza stambenih i poslovnih zgrada u Splitu. Kada se kaže "stan Bombardelli", točno se zna na što se misli – jednostavan, funkcionalan i relativno jeftin stambeni prostor. Praunuka Vuke Bombardellija, a Silvijeva pranećakinja, Tamara cijenjena je dizajnerica torbi.

 

Izdvojeno

28. svibanj 2020 23:06