StoryEditor
KulturaDobitnica nagrade 'Andrija Buvina'

Sanja Nikčević: Kod Frljića i Matanića vlada vječno beznađe, tragam za hrvatskim piscima koji nude smisao i ideju da se ono loše može popraviti

28. ožujka 2018. - 16:14
sanja_nikcevic4-260318

Ovogodišnja dobitnica nagrade "Andrija Buvina" na manifestaciji "Dani kršćanske kulture" je dr. sc. Sanja Nikčević. Nagradu je dobila za izniman doprinos kršćanskoj kulturi.

Profesorica, teatrologinja i kazališna kritičarka objavila je više od stotinu znanstvenih, stručnih i publicističkih tekstova u zemlji i svijetu, uredila je pet antologija, napisala deset autorskih knjiga, osnovala je i deset godina vodila Hrvatski centar ITI-UNESCO, predsjednica je Hrvatskog društva kazališnih kritičara, članica Glavnog odbora Matice hrvatske, redovna profesorica na Sveučilištu u Osijeku i selektorica Festivala kršćanskog kazališta od njegova pokretanja 2015. I - ima još puno planova.

Nagrada, koju je osmislio kipar Kuzma Kovačić inspiriran detaljem s vratnica splitske katedrale, kaže dobitnica, došla joj je u pravo vrijeme.

- Nisam u životu dobila puno nagrada, ali svaka, pa i ova, stigla je u pravi čas. Izgleda da svaki put kada mi je u životu teško, kada se umorim, kada se zapitam ima li smisla sve ovo što radim - stigne nagrada kao neki Božji poticaj, kao poruka da je ipak vrijedno - i da nisam sama u svojim nastojanjima, veli dobitnica.

Svoj rad, i književni i predavački, naglašava, vezala je uz temeljne ljudske i kršćanske vrijednosti, a u okviru svoje struke nastoji ukazati publici na djela koja vrijedi pogledati i pročitati i koja, kako kaže, uglavnom nisu uključena u glavnu kazališnu struju koja dominira u čitavoj Europi - pa i kod nas.
 

 

Moć lijepoga

Zanimalo nas je kako definira tu struju i tko je predstavlja - a Sanja Nikčević navest će redatelje Olivera Frljića, Ivicu Buljana, Dalibora Matanića i još neke - koji po njezinu sudu naprave i dobre predstave, ali u svima dominira isti svjetonazor beznađa.

- U čitavoj Europi vlada svjetonazor sekularizma koji je izbacio Boga. Umjetnici se nadaju da će kritikom društva popraviti svijet, ali ne uspijeva im - prikazuju samo svijet bez nade, bez smisla. Dobro; nemam ništa protiv raznovrsnosti, ali nje nema - u glavnu struju ne pripuštaju se drugačije estetike.

Nigdje pouke, poruke ni katarze. Nestalo je nešto što poznajemo još iz davnina i što itekako ima smisla - i antičke tragedije i srednjovjekovni mirakuli nosili su poruku kako treba živjeti, od čega se treba čuvati i kako se zlo može popraviti.

Međutim, dramska literatura koja ukazuje na moć lijepoga i dobroga nije nikada nestala. Ali, nakon Drugog svjetskog rata potisnuta je u drugi plan i tek je treba otkrivati. To okrivanje je u zadnje vrijeme u fokusu mog interesa, odaje teatrologinja.
Zanimalo nas je što misli o činjenici da se i iz teških, beznadežnih tema može izroditi pozitivna reakcija.

- Teško, ako se ne nudi pročišćenje. Sekularizam je doveo do toga da se svaki motiv u koji je uključen Bog, nada, dobro i lijepo - ocjenjuje kao loš. A nekakve kategorije vrijednosti ipak moraju postojati. Danas je u srži svih djela pojedinac i njegova osobna sreća. Viši životni ciljevi zanemareni su i stalno se nameće ista, crna slika...

 

 

 

Vitez Rolando

Sanja Nikčević bacila se tako u potragu za starijim i novijim dramskim djelima koji nude nešto drugo: posebno joj je interesantno djelo "Graničari" Josipa Freundenreicha iz 19. stoljeća, koje je tada u HNK Zagreb imalo rekordnu gledanost i 300 izvedbi.

- Danas moji studenti plaču uz najmanje dvije scene iz tog starog pučkog igrokaza s elementima melodrame. Potom je tu i Kalman Mesarić, pa Josip Eugen Tomić i Milan Begović sa svojim "Božjim čovjekom". Otkrivam stalno zaboravljena djela hrvatskih pisaca koja nude nadu, smisao i ideju da se ono loše može popraviti, očistiti, navodi laureatkinja, a od suvremenih pisaca koje cijeni u prvi red stavlja Renea Medvešeka i Mira Gavrana - kojega, uvjerila se, u svijetu puno više cijene nego kod nas i veoma ozbiljno pristupaju režiji njegovih komada.

Uvjerena je da su povratak smislu, vjera i nada svakome potrebni:

- Eto, i Ionesco, koji je pisao o besmislu, pred kraj života napisao je libreto za operu o poljskom svecu Maksimilijanu Kolbeu - očito je da se preobratio, misli teatrologinja.
U suvremenoj hrvatskoj drami, osim beznađa, smetaju joj i stereotipi - ludi branitelj, disharmonična obitelj, tranzicija, migracije.

Pa i redatelji koji uzimaju glavnu ulogu, iznad pisaca i glumaca. Zato, veli, traži drukčije tekstove jer ih traže i publika i sve više i profesionalni ansambli.
S tim je usko povezan i novi projekt u kome će sudjelovati čitava njezina obitelj:

- Otvaramo u Zagrebu knjižaru i antikvarijat. Zvat će se "Vitez Rolando". Bit će teatroloških djela, mojih knjiga, i ovih starih koje sam vam spominjala, a rijetko se gdje mogu naći. Drugi dio bit će vezan uz povijest, time će se baviti sin, to je njegova struka, a i inače će se on najviše posvetiti knjižari jer ja dva dana u tjednu moram biti na fakultetu u Osijeku, odaje Sanja Nikčević.

 

 

Izdvojeno

11. srpanj 2020 23:53