Odavno potvrđen kao visoko profesionalan, idealan nositelj junaka opere buffo, Giorgio Surian, zapamćen kao neponovljivi Gianni Schischi, i kao nadriliječnik Dulcamara bio je neodoljiv, uživljen i razigran. Riječju: nositelj kompletnoga glazbenoga dijela opere.

Gromoglasan pljesak

Takav je, uživljen i razigran, zapravo trebao biti Domagoj Dorotić u glavnoj ulozi dobrodušnog zaljubljenog seljačića Nemorina. I glumački uvjerljiv, muzikalan. Istaknuo se dobrom dikcijom i kreativnom crtom.

Gromoglasan i dugotrajan pljesak na otvorenoj sceni prolomio se za izvedbe “Una furtiva lagrima”.

Premda ugodan i ne težak, operni izraz ove komične opere ipak iziskuje suptilniji legato, a to se može reći i za sve ostale soliste. Solidan tumač Belcorea Marko Kalajanović u odličnoj je sintezi glumačkog i pjevačkog izraza postajao nositelj komedije.

Ženski zbor sjajan

U ulozi Adine, lakomislene, premda načitane Nemorinove ljubavi, nastupila je Marija Kuhar-Šoša, scenski prpošna, iako često nedorađena u vokalnoj tehnici. Monika Cerovček bila je u ulozi Giannette utjelovljenje pjevačke urednosti, posebice glumački važne u pravoj operi buffo.

Ženski zbor sjajno se iskazao, savršen pjevački, kao i pokretom, pod znalačkom rukom Silvane Čuljak i Simona Dešpalja. Dirigent Pietro Rizzo sigurno je vodio orkestar u kojem su najslabija karika limeni puhači, a lijepa sola flaute i oboe te nenadmašne koncert-majstorice Vlatke Peljhan.

Unatoč nekim nedorađenostima, ova će se vedra opera zacijelo dugo zadržati na repertoaru. Sljedeće su predstave na programu zagrebačkoga HNK 21., 24. i 28. veljače te 2. ožujka, sve u 19.30.