StoryEditor
Kultura'gostovanje' u rodnom gradu

Poznata glumica otvoreno za 'Slobodnu': Važnije mi je slavno propasti nego neslavno uspjeti, žao mi je da se netrpeljivost prema meni u Splitu usmjerila na moje kolege

Piše Sandro Pogutz
9. prosinca 2017. - 13:08

Patti Smith nastupa u splitskom klubu "Kocka" ove nedjelje, 10. prosinca, u 20 sati. Ipak, ne osobno, nego kao kazališni lik. U predstavi "Dream of Life" strastveno je glumi Senka Bulić. Kako se najavljuje – "sama izvedba postupno prerasta u mini rock-koncert, te završava izvođenjem pjesama s debitantskog albuma Patti Smith, 'Horses', koje Senka Bulić izvodi u pratnji benda, i nezaobilaznom pjesmom 'Because the Night' koja je najpoznatija široj publici. Uz lik Patti Smith pojavljuju se i likovi Sama Sheparda te Roberta Mapplethorpea, a utjelovljuje ih Stipe Kostanić".

Rijetko gostovanje Senke Bulić u rodnom Splitu samo je jedna od "postaja" ove glumice, producentice, redateljice... u njezinu gustom sezonskom rasporedu. Jesen joj je počela glumačkim angažmanom u zagrebačkom kazalištu Trešnja, ulogom Snježne kraljice u istoimenoj predstavi. Režirala je dvije predstave u vlastitoj nezavisnoj produkciji – "Kako je Potjeh tražio istinu" s Lukom Nižetićem i "Noru – Lutkinu kuću". Igrala je, naravno, i predstave s repertoara svojeg Kazališta "Hotel Bulić". Uz ovu, s kojom dolazi u "Kocku", još i "Šumu Striborovu", "Damu s kamelijama"... Gostovala je s predstavom "Lampedusa Beach" na nizu festivala. Nastupa u "Egzorcizmu" u pulskom kazalištu, a nedavno je "izišao" i istoimeni film koji je rađen paralelno s predstavom, u režiji Dalibora Matanića...

Doista puno radite, a rodni vam Split vidi malo od svega. Evo, napokon dolazite s relativno starom predstavom. Što je tome razlog, toj rekao bih znakovitoj nenazočnosti?

– Najčešće je razlog u nedostatku prostora i uvjeta u kojima bi češće mogli gostovati projekti specifične estetike kakve radim. Izvan Zagreba nastupamo ovisno o senzibilitetu ljudi koji organiziraju kulturne programe. U Splitu sam gostovala na poziv IKS festivala s predstavom "Rekvijem za organe", a evo sad dolazim s predstavom "Dream of Life". Ovog je ljeta Kazalište "Hotel Bulić", na poziv ravnatelja Splitskog ljeta Gorana Golovka, gostovalo s predstavom "Lampedusa Beach". Osim toga, radila sam u Splitu dvije godine kao direktorica dramskog programa Splitskog ljeta. Vrlo sam ponosna na taj angažman bez obzira na sve nesklone uvjete tog razdoblja.

Kad se politika umiješa...

Jeste li možda u "nesporazumu" s kazališnim Splitom još od toga vašeg angažmana? Prije pet godina bilo je dosta okapanja oko jedine dramske premijere Splitskog ljeta, "Adio kauboju", nije dodijeljena nagrada "Judita"...

– Split je moj grad i navikla sam se na snažne reakcije, pozitivne ili negativne. Jako se dobro sjećam svih događanja u vezi s predstavom "Adio kauboju", koja je važna splitska predstava. Naravno da je izazvala različite reakcije, to je i smisao kazališta, osim toga bila je društveni događaj, pa se još spominje. Bilo mi je žao što se netrpeljivost prema meni usmjerila na ljude koji su bili angažirani na predstavi, na glumce prije svega, i to sramotnom odlukom da se te godine nikoga ne nagradi. Smatram, nasuprot tadašnjim obrazloženjima, da je ta predstava itekako bila dostojna Splita i Splitskog ljeta. Olja Savičević je s tim tekstom postigla ogroman međunarodni uspjeh, drago mi je da sam bila u prilici tom sjajnom komadu osigurati kazališnu važnost. Puno mi je važnije slavno propasti nego neslavno uspjeti. Sretna sam što sam Splitu ponudila vrhunska klasična i suvremena djela.

Imali ste nesretno iskustvo kao intendantica teatra u Velikoj Gorici, odakle vas je, usprkos uspješnom oživljavanju tamošnje scene, makla politika, kao što vas je poslije i spriječila da dođete na čelo šibenskog kazališta. Čime bi vas se moglo motivirati da uđete u neki sličan angažman, izvan vlastite ili neke druge privatne produkcije?

– Mene motivira želja da stvaram uvjete u kojima se može događati uzbudljivo kazalište. To je moja motivacija. Nakon iskustva s kazalištem u Velikoj Gorici smatrala sam da bih se trebala nastaviti baviti i producentskim poslom, zato sam se i javljala na niz natječaja. Mislim da su moja glumačka, redateljska i producentska iskustva važna i korisna za vođenje kazališta. Nisam odustala od te ideje, iako bih htjela još više afirmirati i svoju nezavisnu produkciju.

Ajde da budem jasniji, da ne kažem – sugestivniji: objavljeno je da "visi" natječaj za intendanta HNK Split, a jedini koji se na njega javio, Ivan Leo Lemo, kaže da se na drugi više ne bi odazvao. Biste li se vi javili u tom slučaju, ako bi vas eventualno netko pozvao, iako je teško zamisliti tu situaciju?

– Ne bih se iznenadila da se dogodi natječaj na koji se nitko neće prijaviti, taj Nitko se već pojavio i kao prvi u anketama o najpopularnijim političarima. Interes za tu poziciju povezan je s interesom da se uopće definira uloga i važost HNK Split za grad i državu. Uvjeti oko brojnih natječaja, pogotovo u Splitu, toliko su demotivirajući za kandidate da mogu dovesti i do situacije da propadne natječaj. Ta funkcija je silno odgovorna i zahtjevna, ona definira odnos jednog grada prema kulturi. Najveći gubitnici su umjetnici i publika. Jedni zato što im je uskraćena mogućnost da rade u organiziranom, stvaralačkom kontekstu, a drugi zato što ih se zakida za gledateljsko iskustvo, iako na to imaju pravo, to je javna potreba. Inače nisam za kuknjavu kao uvod u angažman. Ta kuća je očito u problemima, ali se odgovornost mora detektirati na više mjesta.

Glazbenici kao glumci

Krenuli smo s težim temama, ali hajdemo sada laganije, "estradnije"... Kao glumca, promovirali ste još 2010. u svojoj predstavi "Aladin i čarobna svjetiljka" pjevača Luku Nižetića. Sada ste mu, štoviše, namijenili jedinu ulogu u najnovijoj predstavi "Potjeh". Što ste vidjeli u njemu, u čemu ste prepoznali njegov glumački potencijal?

– Luka je glumački talentiran, u to sam se uvjerila u "Aladinu" kad je radio u velikoj glumačkoj podjeli s Anom Karić, Špirom Guberinom... Vrlo je otvoren, scenski intuitivan, izvrsno se snalazi s tekstom, pokretom... Znam da postoji zazor od angažmana ljudi iz estradnog miljea na kazališnim daskama, ali jedino talent mora biti kriterij. Svatko se može okušati u toj poziciji. Znam da nisam pogriješila u tom slučaju.

Svejedno, teško mi je zamisliti da je vama, koji ste inspirirani likom i djelom jedne Patti Smith u predstavi s kojom sada dolazite u Split, Nižetić uopće došao na "radar". U jednom ranijem intervjuu izjavili ste kako se čudite – citirat ću vas – da "TBF ili Dječaci ne sudjeluju u predstavama u Splitu, oni su genijalci, zbog čega ne surađuju s teatrom". To mi je nekako logično, ali – bez ikakvih predrasuda – Nižetić se tu baš ne uklapa.

– Različitih su senzibiliteta, ali stojim iza svojih odabira, dugo sam s njim radila pa nemam dilema oko njegova talenta. O TBF-u i Dječacima mislim sve najbolje. To su umjetnici koji zaslužuju kazališni prostor. Radi se o autorima, izvođačima visoke energije, talenta. Saša Antić je radio muziku za moju predstavu, surađivala sam s njim na nekoliko projekata, Mladen je izvrsno glumio u "Pijanom procesu", "Ježevoj kućici"... Ali, ova predstava je zahtijevala drukčiji senzibilitet. Glazbu za mog "Potjeha" je radio izuzetni umjetnik Tomislav Ćurković, inače primarno likovni umjetnik koji je sjajan i kao glazbenik. Mislim da ćete imati prilku pogledati predstavu.

Interes za privatno

S druge strane, jeste li imali ikakvih dvojbi oko vlastite pjevačke uloge u "Dream of Life", je li se bilo teško usuditi?

– U početku karijere sam odbijala pjevati, sve do projekta Jeana Michela Bruyera "Budi se lijepa" u ITD-u, koji me nagovorio na pjevanje, nakon toga sam nastupila i u naslovnoj ulozi u mjuziklu "Crna kraljica". U predstavi "Dream of Life" ne imitiram Patti Smith, to bi bilo pretencizno, nepotrebno... Zanimala me komunikacija s njezinim naslijeđem i uopće tim umjetničkim razdobljem u kojem su stvarali Warhol, Morrison, Janis Joplin, Shepard... fascinantni ljudi njezina života koji su i meni bili važni u formativnim godinama. Htjela sam obuhvatiti što više njezinih važnih umjetničkih motiva, literarnih, likovnih, glazbenih...

Diplomirala sam, primjerice, na Rimbaudu, koji je i njezin važan autor. Taj materijal je određivao i moj odnos prema umjetnosti, životu. Volim njezinu ideju posvećenosti umjetnosti. Ne trudim se sjajno pjevati u predstavi, niti me je to zanimalo, htjela sam prenijeti slobodu i energiju, rekla bih, gotovo anarhičnog vremena sedamdesetih.

Prilikom pretraživanja vašeg imena, Google na prvih nekoliko stranica većinski izbacuje naslove o vašoj vezi sa znatno mlađim partnerom, bubnjarom kojeg ste upoznali radeći upravo ovu predstavu. Baš zato neću vas o tome ništa pitati osim – smeta li vam ipak da taj privatni detalj daje glavni timbar vašoj javnoj percepciji, iako istodobno radite "ko ludi"?

– Navikla sam na taj interes. Na ta pitanja odgovaram u mjeri koju smatram dovoljnom. Ljude uglavnom zanima detalj o razlici u godinama koji je, eto, i dalje neobičan. Razumijem da to intrigira pa se mora plasirati kao medijska roba. No, moram priznati da se uz pitanja o tom odnosu novinari uvijek jako potrude pratiti i moj profesionalni život.


Mjesto Ane Karić nitko ne može popuniti

Nedavno ste na Facebooku objavili svoju zajedničku fotografiju s pokojnom glumačkom divom Anom Karić, za koju tvrdite da je nezamjenjiva. No, baš na toj slici izgledate kao njezina kćerka, dotad nisam primijetio tu sličnost. Na stranu izgled, ne pada li vam na pamet da biste to njezino ispražnjeno glumačko mjesto mogli upravo vi popuniti, barem dijelom? Imate sličnu karizmu i energiju...

– Ana je neponovljiva, izuzetna glumica, talentirana, rafinirana. Njezino mjesto nitko ne može popuniti. Nema osobe toga glumačkog volumena koja bi je mogla zamijeniti. Glumačka heroina. Ana je bila silno važna za našu umjetnost. Interesantno je da nije podilazila publici, birala je teži, istraživački put, a ipak je bila miljenica publike. Izniman senzibilitet za autore, glumce, stalno glumačko istraživanje i preispitivanje... Naše kazalište nema više takvu glumicu i osobu.

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

02. prosinac 2020 00:34