Moj otac je umro u svojoj sedamdeset i prvoj godini na način kako se samo može poželjeti. Naprosto se ujutro nije probudio. Tjedan dan ranije svratio je u kafić u koji sam svakodnevno zalazio da se vidimo. Usputno se požalio da se baš ne osjeća najbolje. Kad je otišao, neki od uobičajenih gostiju su me pitali tko je čovjek s kojim sam razgovarao - da mi nije stariji brat? Toliko smo bili slični, a pomislili su da je stariji brat jer se odlično držao do samog kraja", piše Perko Kvesić za Jutarnji list.
Mislio je da ga je spopala neka prehlada, pa je otišao kući i legao. Nakon što mu prehlada nije minula, supruga ga je natjerala da ode u bolnicu. Pronašli su da ima upalu pluća i zadržali ga. Napunili su ga antibioticima i nabrzinu izliječili, ali ga ipak još nisu puštali kuć...
Mislio je da ga je spopala neka prehlada, pa je otišao kući i legao. Nakon što mu prehlada nije minula, supruga ga je natjerala da ode u bolnicu. Pronašli su da ima upalu pluća i zadržali ga. Napunili su ga antibioticima i nabrzinu izliječili, ali ga ipak još nisu puštali kuć...