Splitski Salon Galić će u petak, 12. svibnja, ugostiti trogirskog umjetnika Vilima Halbartha koji će u 20 sati otvoriti svoju samostalnu izložbu nazvanu ‘5500 dana‘. Riječ je o izložbi koja će, za razliku od 14 prethodnih izložbi ovog autora, umjesto monumentalnih instalacija i velikih kiparskih formi, donijeti manje objekte kao i dva video rada, sve vezane za proces nastanka brodova budućnosti, ali i futurističke stanogradnje na morskoj površini. Da nije riječ o bliskopj budućnosti apostrofira i naziv video rada – 2500. godina dok čitava izložba naslovom aludira na 5500 dana koliko već Vilim Halbarth radi u trogirskom škveru, ali ne kao brodograditelj nego kao umjetnik u gostima kod brodograditelja.
- I ja u škveru nosim trliš – nasmijao se Halbarthna primjedbu da je umjetnost nekako teško zamisliva među tipičnim brodograditeljima u trlišu – Ali nisam niti zaposlen tamo niti znam graditi brodove. No trliš nosim... Već 15 godina sam u gostima tamo, tamo u nekoliko radionica imam svoj kantunić i suživot škverana i mene vrlo je ljubazan i dobar. Istina je i da je sada obujam posla tamo manji, drugačiji se brodovi tamo sada grade, nisu to više grdosije kakve sam u ovih 5500 dana gledao i kako nastaju i kako odlaze.
Vilim Halbarth je slobodni umjetnik koji je, međutim, u svijet kiparstva ušao preko bračkog kamena budući da je nakon završene srednje škole u Pučišćima pohađao tamošnju kamenoklesarsku obuku, a kasnije, zaključivši da mu je obrada metala draža od obrade kamena, logično završio u škveru.
- Imao sam 35 godina kad me je žena nagovorila da upišem Akademiju – kaže Halbarth – Nisam baš ni očekivao da ću upasti, ali eto... Dao sam otkaz u HEP-u gdje sam radio i posvetio se prvo studiranju, a onda i umjetnosti. Gdje ću obrađivati metal nego u susjedstvu pa sam se još na trećoj godini studija obratio trogirskom Brodogradilištu i, evo, tu sam s njima već 15 godina, učeći, radeći i diveći se, kaže umjetnik.
- Boraveći u škveru godinama, izučavao je tehnike i vještine koje su potrebne za obradu sirovine u nešto veličanstveno poput broda. Premda je njegova fascinacija ovim metalnim monstrumima proizašla iz interesa za "pukim", materijalom od kojeg su napravljeni, prerasla je u interes za tehnikom i, potom, u vizije budućnosti koje su pretočene u umjetnička djela, kaže Dora Derado Giljanović, kustosica izložbe koja će u Salonu Galić ostati do 1. lipnja - Vilim je u tehničkim nacrtima brodova i podmornica prepoznao ono što su brojni umjetnici prije njega također vrednovali – pravilnosti i red; pravilnosti koje postoje u prirodi, ali i one stvorene ljudskom rukom. Ako je Paul Cézanne temeljio svoje slike na trima glavnim geometrijskim tijelima, kugli, valjku i stošcu, kao temeljnim oblicima u prirodi, Halbarth se koristi trima glavnim elementima tehničkog crteža broda – pravcem, krugom i elipsom. Usporedba ovih dvaju umjetnika je ilustrativna, ali i kontrastna; dok je Cézanne fasciniran oblicima u prirodi, Vilima interesiraju nimalo manje zapanjujuća djela čovjek. Stanite, uostalom, pred tanker u brodogradilištu i pokušajte ostati ravnodušni. Zapravo, pokušajte ga ne sagledati kao vrstu skulpture. Spajanjem triju temeljnih oblika može se stvoriti cijela plejada geometrijskih oblika, a potom tijela, što Vilim Halbarth i čini, kaže kustosica.
Sam umjetnik kaže da, premda ne posjeduje znanje niti vještinu gradnje ni brodova ni nebodera, umjetnički želi i može anticipirati i plovila i zgrade budućnosti, kakvi bi se, doduše, mogli otjeloviti tek 2500. godine.
- A možda i prije – ipak dodaje 53-godišnji Vilim Halbarth – Danas se nekako sve događa prije negoli smo očekivali. Zamislio sam nebodere na moru koji su, kao i ‘moji brodovi‘ budućnosti, samoodrživi. Ti neboderi su odgovor na činjenicu da se razina mora diže, što vidimo i golim okom, ali i odgovor na potrebu istodobne plovidbe i stanovanja. No, dakako, ovo je samo moja umjetnička vizija, a stvarnost... Možda je bude, možda je ne bude, kaže Halbarth.
- Podmornice, brodovi i plutajući neboderi budućnosti koje Vilim konstruira idu dalje od tehničkog crteža i propituju maštu, ali i dosege čovjeka, kaže i Dora Derado Giljanović - Ako smo uspjeli napredovati od brvnare i splavi do fantastičkih djela arhitekture i čudesnih metalnih konstrukcija kakve viđamo u brodogradilištima, gdje je granica? Ne samo umjetnosti, ili pak umijeća, već i čovjekovih mogućnosti, zaključuje kustosica.
