Rijeka ljudi slila se u srijedu navečer u Arheološki muzej Split na otvaranje izložbe "Memento mori. Arheološka istraživanja salonitanske Zapadne nekropole na Zaobilaznici 1986. – 1987. "
Gotovo 40 godina je trebalo da se na tisuće iznimno vrijednih arheoloških nalaza analizira, znanstveno obradi, interpretira i stavi u kontekst. Iz toga je proizišla priča o Salonitancima koji su pokopani na Zapadnoj nekropoli u vremenu od 1. do 6. stoljeća.
Po prvi put su javnosti prezentirani nalazi koji su spašeni na danas teško zamisliv način - arheolozi su doslovno jurili pred bagerima, spašavali i odvozili onoliko koliko su mogli, a to je jedva deset posto prebogate baštine koja je ostala pod cestom.
Kako je na otvaranju kazao ravnatelj Arheološkog muzeja Ante Jurčević, cesta je "presjekla" Salonu i stvorila dojam da se to važno administrativno i vjersko središte nalazi sjeverno, a luka se više ne doživljava kao dio grada. To se zbivalo osamdesetih, a i danas su ostaci drevnog grada osobito na istoku ugroženi gradnjom pod kojom nestaje bogatstvo neistraženih povijesnih slojeva.
Tri godine, rečeno je ovom prilikom, pripremala se izložba Memento mori (Sjeti se da ćeš umrijeti). U radu su sudjelovali svi djelatnici muzeja uz vanjske suradnike a izložba donosi 1200 predmeta ljudi koji su živjeli na ovom prostoru prije dvije tisuće godina. Neki od njih vrlo su osobni, intimni, s njima su Solinjani pošli na zadnje putovanje.
U ime autora izložbe, Vesna Matić (koja je radila na postavljanju s Jagodom Mardešić, arheologinjom prisutnom i na iskapanjima osamdesetih) upoznala je posjetitelje s izložbom koja počinje na samom ulazu. Datum nije slučajno odabran, na februarske ide održavale su se nekada pogrebne svečanosti. Ploče i sakofazi poredani su sve do vrata zgrade i urešeni lovorovim vijencima i girlandama. Današnji posjetitelji mogu tako u povorci odati počast drevnim Solinjanima i nastaviti slaviti život.
U samoj zgradi jedan dio posvećen je samim istraživanjima, dok se u drugom dijelu izlažu predmeti pronađeni u grobovima - od običnih, svakodnevnih premeta poput bočica, čačkalica, češljeva do potpuno očuvanog zlatnog nakita. Osobito su impresivne u cijelosti sačuvane staklene urne, mahom plavozelene boje i mnogo keramike.
Branko Kirigin, koji je u doba spašavanja tih ostataka Salone bio ravnatelj muzeja pa je stoga i vodio radove prisjetio se tih dana. Zabilježio ih je ali je njegova sjećanja pročitao kolega Vedran Barbarić jer je Kirigina mučio kašalj.
Ravnatelj je tada imao samo 38 godina. Odlučeno je da se cesta gradi - premda je bilo i alternativnih rješenja - a arhelozi kojih je u muzeju bilo malo spasili su malen ali ali impresivan dio nalaza. Iskopali su 45 tisuća metara četvornih i išli u dubinu do šest metara; radilo se u nemogućim uvjetima, u blatu i prašini. Tek tada muzej je nabavio svoje prvo vozilo a mjesecima se pregovaralo oko barake u koju će se barem odložiti alat. Političari su ih posjećivali ali i stalno požurivali. Na kraju - prema Kiriginovim riječima, najviše su pomogli mediji, novinari koji su kritizirali takav postupak.
O cesti i iskapanjima objavljeno je 140 članaka, mahom kritički intoniranih zbog uništavanja baštine a najviše ih je izašlo u Slobodnoj Dalmaciji.
Jagoda Mardešić, tada mlada arheologinja koju danas dijeli dva mjeseca do mirovine rekla je da nisu učili u hodu nego u trku ali - i naučili posao. Bilo je i radosti i mladenačkog entuzijazma, rekla je, a onaj osjećaj kad pred arheologa izroni nešto stoljećima skriveno svima je kasnije odredio put u karijeri.
Izložbu je otvorio župan Blaženko Boban koji se prisjetio radova koje je promatrao u mladosti a ugođaj izložbe s crnim zastorima i plakatima te nizom efektnih rješenja osmislio je studio Kazinoti&Komenda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....