StoryEditor
Ostalood stoljeća petog

Splitski arheolozi u Saloni pronašli sto grobova, mnoge u amforama, rezerviranima za siromašnije koji si nisu mogli priuštiti skuplju grobnicu

27. lipnja 2020. - 13:00
Voditeljica Ema Višić-Ljubić sa suradnicom na nalazištuFilipa Sršen

U Saloni, zapadno od Manastirina, privode se kraju zaštitna istraživanja koja su započela još 2015. godine. Ovih je dana splitski Arheološki muzej objavio i neke nove nalaze s ove lokacije na kojoj je drevno groblje.

Osim "klasičnih" grobnica iz kasne antike, pronađeno je i mnogo ukopa u amforama, što je u ono vrijeme bilo uobičajeno po čitavom Rimskom Carstvu. Ukapanje u amfore ipak je bilo rezervirano za siromašnije građane, za one koji nisu sebi mogli priuštiti skuplju grobnicu. Nedavno se tako iz zemlje, odnosno iz amfore, ukazao i jedan kostur na čijoj lubanji prvo pada u oči savršeno, pravilno i lijepo zubalo.

Voditeljica istraživanja i viša kustosica Ema Višić-Ljubić pretpostavlja - premda arheolozi ne vole pretpostavke dok sve detaljno ne istraže - da je riječ o mlađoj osobi, koja je umrla u dobi od dvadesetak godina. Sudeći po širini karličnih kostiju, vjerojatno je riječ o ženi.

- Kada smo počeli istraživati, krajem 2015. godine, pronašli smo na ovoj lokaciji velik broj grobova svih tipova. Dvanaest je zidanih grobnica, od kojih polovica s dvije komore, a polovica s jednom. Gornji dijelovi, ploče, odavno su uništeni. Potom, tu su brojne amfore u koje su se polagala tijela i tegule. Tegule, u koje su uglavnom sahranjivana djeca, imale su ravnu podlogu, a tijelo se prekrivalo crjepovima, kao krov na kući.

BEZ 'DODATNE OPREME'

Djeca su polagana i u amfore koje bi se prerezale, u donji dio bi se položio pokojnik, a gornjim bi se prekrio. Međutim, amfore su služile i za sahranu odraslih. Trebalo ih je dvije do tri i tijelo u njih nije, naravno, idealno pristajalo, ali bilo je važno da je pokojnik u nešto položen i prekriven, kaže Ema Višić-Ljubić. Ona dodaje kako su otkrili dio ukopa u zemljanoj raki, jedan u drvenom sanduku i jednu kamenu urnu.

Nalazi na groblju na Manastirinama najčešće su iz razdoblja od 4. do 6. stoljeća, a tada su Rimljani, uz širenje kršćanstva, već odustajali od dotadašnje prakse spaljivanja tijela i odlaganja pepela u urne; pronašli su samo jednu urnu, ali ona je znatno mlađa od grobova koje trenutačno otvaraju.

- Posao koji sada obavljamo zapravo je istraživanje grobova koje smo već prije locirali, dokumentirali i sondirali. Međutim, neke od sondi odlučili smo proširiti i otud ovi novi nalazi. Uz to, stalno se ukazuju i novi grobovi. Prije nekoliko dana otkrili smo još jedan sitan, dječji - i pomalo se približavamo broju od stotinu. Bit će ih sigurno i više, sve treba istražiti - kaže kustosica.
Grobnih nalaza pronašlo se malo i nisu značajni. Mahom su kršćanski grobovi lišeni bilo kakve "dodatne opreme" za drugi svijet. Ipak, Ema Višić-Ljubić izdvaja tri lijepe kopče za pojas, dvije bakrene i jednu srebrnu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

19. listopad 2020 13:01