StoryEditor
OstaloSinj, moj grad

Pogledajte kako izgleda kalendar Borisa Ljubičića za 2022. Ima sve što vole Sinjani i oni koji vole njihov grad: vedute, Alku, Veliku Gospu, konje...

Piše Jasmina Parić
7. prosinca 2021. - 16:37

Nagrađivani dizajner Boris Ljubičić osmislio je kalendar za 2022. godinu s motivima svog rodnog Sinja.

Zidni kalendari, kaže on, danas već pomalo izlaze iz mode, svatko ima kalendar u mobitelu, pa je stoga slikovni dio tim važniji jer postaje dio interijera u kojem je smješten. Napokon, onaj tko objesi kalendar na zid gledat će ga čitave godine i važno je da bude estetski zanimljiv.

Svoj novi rad Ljubičić je osmislio kao susret slika sa sinjskim motivima, a dijeli ih jednostavno na Sinj "sa i bez". To znači, sa i bez alke, jednog od najprepoznatljivijih simbola njegova grada.

- U kalendaru sam sublimirao svoja sjećanja na Sinj u kojem već dugo ne živim - možda ga upravo zato, iz daljine, jasnije vidim i doživljavam, a određuje moj identitet - smatra Ljubičić.

Kalendar "Sinj, moj grad" za svaki mjesec pruža susret dviju ili triju slika; ima tu prizora iz svakodnevnog života, veduta, potom, razumljivo, Alke i Velike Gospe, konja, spomenika koji su otisci različitih kultura i povijesnih razdoblja, ali i detalja koji su naprosto lijepi, oku ugodni.

Lokalni štih

Kalendar nam je prokomentirao autor, prisjećajući se često i vlastitog djetinjstva.

Siječanj otvara pogled na Stari grad i tvrđavu s crkvicom, a u veljači se susreću dvije kulture - venecijanska i otomanska. Predstavljaju ih česma i glava Turčina. Slična ideja prati i ožujak. Na fotografijama za taj mjesec je čuvena rimska stela s prikazom dječaka Gaja Laberija, koji u ruci drži loptu sličnu nogometnoj; zbog te stele razvile su se i teorije da je nogomet "izmišljen" upravo u Sinju.

Rimskom je spomeniku suprotstavljena česma s kršćanskim simbolom, križem. Slijedi umjetnički prikaz, skulptura križnog puta u travnju, a potom, u svibnju, eto malo lokalnog štiha: starija žena iza zelenih škura promatra što se zbiva dolje na ulici, a pridružena joj je i fotografija lišća vinove loze, tako obilato poprskane modrom galicom da se na prvi pogled doima poput apstraktne ilustracije.

Lipanj je rezerviran za konje. Taj mjesec ilustriran je konjima kipara Stipe Sikirice i jednim pravim, živim grlom. Ali, na njemu nije kićeno odjeveni alkar nego dječak u ljetnoj majci. Simbolika je to ljubavi prema konjima od najranijeg djetinjstva.

- Potom slijede "aktivni mjeseci", sedmi, osmi i deveti, kada je sve u znaku Alke i Velike Gospe - kaže Ljubičić.

Prodaja bakri

- Nema prikaza same utrke - ona je dočarana alkom koja visi na užetu i onom koja je već pala na zemlju. Slijedi detalj s vratnica crkve i sjajno, ulašteno Gospino lice. Običaj je da vjernici protaru to lice maramom i tako je posvete, pa se sjaji kao palac Grgura Ninskog u Splitu. Napokon, uvršteno je i nešto modnih detalja - lijepe Sinjanke u publici za vrijeme utrke okićene su ogrlicama i naušnicama u obliku alke - nabraja Ljubičić.

Budući da godina zalazi u jesen, eto opet lokalno-agrarnog kolorita, pazara i tržnice. Dizajner pojašnjava da se u njegovoj mladosti na pazaru prodavalo sve, od različitih proizvoda do žive stoke, a tržnica je ostala mjesto za prodaju voća i povrća.

Tu je i fotografija glinenih posuda koje se izrađuju u Zelovu.

- Kada sam bio dijete, još se kuhalo i u bakrama, a trgovci su ih po gradu vozili u kolima. Plaćalo se i žitom, odnosno, bakru je njime trebalo do vrha napuniti i to joj je bila cijena. Uz to, prodavači su na licu mjesta provodili test kvalitete robe - skočili bi na bakru, pa, ako bi ostala cijela, značilo je da je dobra i prodala bi se - prisjeća se Boris Ljubičić.

Sve što u Sinju vrijedi vidjeti

Mjesec studeni obilježen je ljepotom, jednim ženskim likom s fontane i kovanim detaljem s nekih vrata, a prosinac povijesnim venecijanskim crtežom s temom napada Turaka na Sinj. Ime grada zapisano je kao Sign i dizajneru odmah pada na pamet - ako bi ispred tog imena dodao "de" - ispao bi design. Napokon, godinu zaključuje jedna brkata, dominantna muška skulptura kojoj je netko za šalu na glavu stavio crvenu kapicu alkarskog momka.

- Nastojao sam uvrstiti sve što u Sinju vrijedi vidjeti, na svoj način, a opet, mislim da sam grad i njegove simbole gledao i kroz oči svih Sinjana. Kalendar se tiska u Splitskom DES-u, a na Facebooku ima već mnogo dobrih reakcija i komentara - zaključuje Ljubičić.

On je, inače, u dugogodišnjoj karijeri načinio nekoliko kalendara za koje je osvojio ugledne nagrade, a posebno originalnu ideju imao je još šezdesetih za kalendar Hajduka. Budući da je u osnovi kalendara broj, svaki mjesec predstavljao je igrač snimljen s leđa, kako bi se vidio njegov broj na dresu. Ideja je za ono vrijeme, izgleda, bila previše neobična, pa je realizirana tek sedamdesetih godina.

item - id = 1149325
related id = 0 -> 1148748
related id = 1 -> 1148742
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. prosinac 2021 16:38