Neli Ružić otvorila je drugi dan Almissa Open Art festivala u Omišu radom naslovljenim "Abuse".
Radilo se o akciji bušenja već razvaljene brave koja se nekada nalazila na vratima kuće autoričine majke na otoku. Nakon dvostruke provale člana obitelji i posljednjeg, nedovršenog pokušaja, vrata su premještena u javni prostor i postavljena na Lukobran put svjetionika. Umjetnica je završila nedovršeni posao provale brave sada na vratima bez kuće, javno izloženog samostojećeg objekta s pogledom na more i otoke, apsurdnog spomenika obiteljske tragedije.
Bušenje cilindra brave nije samo završavanje nedovršenog "posla" već ujedno i reakcija na frustraciju uslijed oslobađajuće presude i nekažnjenog nasilnog djelovanja. Posao je obavljen i kao odgovor na pravosudni sustav koji ne štiti žrtve nasilja, ne reagira promptno na nasilje u obitelji i prekršajni procesi predugo traju, posebno u slučajevima nasilja nad ženama starije životne dobi.
Neutaživa želja za posjedovanjem
Razvaljena brava je paradigmatični objekt suvremenog društva, uronjenog u zamjene prioriteta i vrijednosti, nasilne odnose moći i prevlasti imovinskog nad afektivnim posebno u kontekstu turističke eksploatacije Dalmacije. Abuse je produkt aspiracije, neutažive želje za posjedovanjem i normalizacije korupcije koji su u srži kriminalno-kapitalističkih odnosa u postsocijalističkoj tranziciji, ali i u suvremenom posttranzicijskom društvu. Osim očiglednih razloga, naziv akcije se nadovezuje i na marku cilindra brave: poznatu njemačku tvrtku Abus, objašnjavaju iz Almisse.
Programska večer je završena participativnom akcijom Vedrana Perkova koja provocira razmišljanje o fenomenu masovnog turizma i njegovom utjecaju na lokalnu kulturu i zajednicu. Akcija se odvijala na jedinom mjestu u gradu gdje je dozvoljeno slobodno lijepljenje naljepnica, čime je postignut efekt kontrolirane anarhije unutar urbane strukture.
Umjetnik je kreirao seriju naljepnica s tekstovima na engleskom jeziku, stiliziranih tako da oponašaju banalne, svakodnevne natpise koje često viđamo na automobilima i drugim javnim površinama. Ova namjerna banalizacija vizualnog identiteta naljepnica ima za cilj stvoriti neutralan i neinventivan izgled, koji se suprotstavlja sofisticiranim dizajnerskim trendovima. Time umjetnik izaziva promatrače da preispitaju estetske i semantičke vrijednosti koje inače pripisujemo vizualnim komunikacijama u javnom prostoru.
otuđenje masovnog turizma
Naljepnice su podijeljene publici, koji su ih potom lijepili na predviđeno mjesto, time postajući aktivni sudionici u stvaranju umjetničkog djela. Ova participativna dimenzija rada ističe dinamičan odnos između umjetnika, umjetničkog djela i publike, te otvara prostor za kolektivnu refleksiju o značenju i funkciji umjetnosti u društvu.
Rad "Ajmo" možemo interpretirati kao sofisticiran komentar na fenomen turizma, koji u svojoj suštini sadrži konstantni imperativ kretanja i potrošnje: "ajmo još nešto" i "ajmo ajmo...samo daj". Perkov ovim radom izražava kritiku prema turističkoj industriji koja često zanemaruje lokalnu kulturu i zajednicu, reducirajući ih na površne i potrošne atrakcije.
Korištenjem engleskog jezika, univerzalnog jezika globalizacije, Perkov dodatno naglašava otuđenje koje masovni turizam može izazvati. Naljepnice, iako neutralne i neinventivne, postaju nositelji snažne poruke koja poziva na promišljanje i reakciju.
Vedran Perkov svojim radom "Ajmo" uspješno provocira promatrače da preispitaju vlastite stavove prema turizmu i njegovom utjecaju na lokalnu zajednicu. Akcija predstavlja suptilan, ali moćan "push-back" prema turistima i svima onima koji dolaze "sa strane", podsjećajući nas na važnost očuvanja autentičnosti i identiteta u svijetu koji se sve više homogenizira, stoji u materijalima festivala.
