StoryEditor
OstaloOd 19. listopada

Kulturna senzacija u Splitu! Otvara se izložba jednog od najvećih živućih kipara, titulom viteza ‘okrunjen‘ je u Francuskoj i Britaniji

Piše Eda Vujević
11. listopada 2021. - 16:49

Uskoro će Splitu, 19. listopada, svoju prvu hrvatsku izložbu otvoriti britanski kipar Richard Deacon te u Galeriji umjetnina i galeriji Kula, u čijoj organizaciji i dolazi, predstaviti dio svoga opusa koji je nastajao skoro pola stoljeća.

Deacon, rođen 1949. godine u velškome gradu Bangoru, umjetnik je vrlo širokog spektra, cijenjen je i kao pisac i likovni pedagog, no najpoznatiji je po svojim velikim, apstraktnim, zakrivljenim formama od kojih su mnoge našle mjesto na javnim površinama u gradovima širom svijeta.

O njegovom ugledu govori i podatak da mu je britanska kraljica Elizabeta 1999. dodijelila počasni viteški naslov, u Francuskoj je proglašen vitezom reda umjetnosti i književnosti, ali još 1987. dobio je i najuglednije britansko priznanje za umjetnost, znamenitu nagradu Turner.

Richard Deacon je, da tako kažemo, prva liga europske umjetničke scene te njegova izložba u Splitu kojoj će, kako je najavljeno, i osobno prisustvovati, predstavlja prvorazredan kulturni događaj.

image
Richard Deacon
TATE

Deacon je poznat po stvaranju skulptura u kojima kombinira materijale kao što su drvo, metal i plastika, a premda su njegovi radovi više nego jedinstveni, za sebe kaže da je više proizvođač, negoli kipar.

Deaconovi radovi bili su izloženi u cijelom svijetu na samostalnim izložbama i u međunarodnim smotrama, poput Documente ili Venecijanskog bijenala na kojem je predstavljao Welles.

Deacon trenutno radi i živi u Londonu, predaje na više umjetničkih akademija u Francuskoj i Velikoj Britaniji, a predstavljaju ga, između ostalih, galerija "Thomas Schulte" u Berlinu, galerija "Marian Goodman" u New Yorku i galerija LA Louver u Los Angelesu.

image
Richard Deacon: 'Tub'
Tom Warren/KULA

Richard Deacon upotrebljava materijale u rasponu od laminiranog drva i polikarbonata do kože, tkanine i gline, radi male i velike formate, kombinirajući organske oblike s elementima inženjeringa.

Njegove metode gradnje koje se neprestano mijenjaju rezultat su razvoja njegovog kiparskog pristupa, što se osobito ogleda u njegovoj upotrebi savijenog drva, izvijenog čelika i visoko glazirane keramike.

Poput njegovog raznolikog i neprestano razvijajućeg djela, ni Deacon se ne može vezati za samo jedan stil ili temu – samo su načela crtanja i naglasak na praktičnom eksperimentiranju konstanta tijekom cijele njegove karijere.

Čitavo to vrijeme Deacon stavlja podjednak naglasak i na umjetnički jezik, kao i na materijal, čime odražava i svoj duboki interes i za poeziju i filozofiju premda on sam tvrdi kako ga je u mladosti značajno odredio rad jednog matematičara. Riječ je konkretno o knjizi Claudea Shannona "Matematička teorija komunikacije" iz 1949. koja je, kaže umjetnik, utjecala na njegov način razmišljanja.

image
Richard Deacon: 'Assembly No7'
Ken Adlard/KULA

– Volim brojeve – kazao je u intervjuu koji je s njim u povodu velike retrospektive u londonskoj Tate galeriji napravio pisac i povjesničar umjetnosti Simon Grant za Tate Etc. magazin.

– Sjećam se kako sam kao dijete bio obuzet brojevima kad sam shvatio da među njima vlada red, da oni nisu odraz kaosa nego čvrstih pravila. Bilo mi je to takvo zadovoljstvo da bih duge sate i sate provodio glasno brojeći, poput nekakvog sata koji govori, u čudu nad neiscrpnošću brojeva.

Uzeo sam kasnije matematiku i fiziku kao glavne predmete u školi, a kao student počeo sam se zanimati za teoriju informacija i naišao na knjigu Claudea Shannona.

S druge strane, osim matematike, na Deacona su, prema njegovu vlastitom priznanju, značajno utjecali i kipovi golemih Buda koje je gledao u Sri Lanki, gdje je kao dijete živio, te radovi američkog umjetnika Donalda Judda.

– Bio sam šokiran kipovima Bude u blizini grada Polonnaruwa – kazao je.

image
Richard Deacon: 'Housing'
KULA

– Ti Bude iz 12. stoljeća, jedan koji sjedi, jedan koji stoji i jedan koji leži, bili su ogromni, i naravno, kao šestogodišnjaku, upola manjem nego što sam visok sada, činili su se dvostruko većim.

Vidio sam da su Bude dio stijena, da nekako nastaju iz litice, ali nisam mogao zamisliti o čemu se tu zbilja radi. Litica nije bila tu, ali Bude su bile: nešto ogromno je nedostajalo i nešto ogromno je bilo prisutno – pojasnio je Deacon.

Početkom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, Richard Deacon je praktički obišao svijet, u svojevrsnoj "grand tour" ekspediciji tijekom koje se upoznao s američkim suvremenim umjetnicima, ali i posjetio mjesta na drugim kontinentima koja je povezivao s autorima iz povijesti umjetnosti.

Tako je proputovao cijelu Ameriku u potrazi za djelima Davida Smitha i Jacksona Pollocka, pješice je prešao Montagne Sainte-Victoire na jugu Francuske u čast Paulu Cézanneu, putovao južnom Njemačkom gledajući oltarne skulpture Tilmana Riemenschneidera, otputovao u venezuelske Ande kako bi vidio kapele i crkveni namještaj koji je izgradio naivni umjetnik Juan Felix Sanchez...

Međutim, Donald Judd vjerojatno je bio umjetnik koji ga je, kako kaže, najviše oslobodio. Prvo je Juddovo djelo vidio u Londonu, kao srednjoškolac na ekskurziji u Tateu.

image
Richard Deacon: 'Flat 24'
Mareike Tocha/KULA

– Vidio sam Juddov niz pocinčanih čeličnih kutija s blijedoljubičastim vrhovima i dnom od pleksiglasa koje se protežu od poda do stropa u jednom od galerijskih prostora. Nisam imao pojma u što gledam. To me zbunilo i uznemirilo, donekle na isti način na koji su to učinili Bude u Polonnaruwi – kazao je Deacon.

– Drugi put sam se s Juddovim radom susreo u galeriji Whitechapel u Londonu 1970., a nedugo nakon toga, na dvije izložbe u galeriji Lisson, također u Londonu, ali ipak sam s određenom nelagodom ponovno shvatio da zapravo ne znam što gledam, da nemam vokabular za ono što vidim. Bilo je neugodno, kaže danas umjetnik koji je slavljen i hvaljen koliko i Judd, ako ne i više.

– Godine 2002. imao sam iskustvo koje mogu opisati samo kao bogojavljenje – kazao je Deacon.

– To je bila izložba Thomasa Kelleina "Donald Judd, Rani radovi 1955. – 1968." u Kunsthalle Bielefeldu u Njemačkoj. Ostao sam bez daha! Izložba se sastojala od 30 slika, dvadeset crteža, osam predmeta i osam većih djela. Motivi ovih ranih slika su banalni interijeri i ulični prizori, ulazi, mostovi, staze, sumorni vrtovi, stubišta.

Imaju nešto zajedničko s Rothkovim ranim slikama i njegovim prikazima komprimiranih prostora u prigušenoj paleti. Motivi se uzastopno ponavljaju, a detalji se postupno smanjuju sve dok na slici ne dođe do svojevrsne jednakosti, uokvirujućeg karaktera motiva i prostora, jednako vrijednih, jednako čvrstih ili jednako praznih. Vrijednost koju Judd izvlači iz ovih skromnih slika i crteža te iz naknadnih reljefa izuzetna je.

Izložba Richarda Deacona u Splitu ostat će postavljena u Galeriji umjetnina i u Kuli sve do zadnjeg dana ove godine.

image
Richard Deacon: 'After'
TATE
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
11. listopad 2021 16:49