
Pomorske škrinje (bauli, bavuli) najdugovječniji su komadi sentimenta starih pomoraca koje su – nakon što bi odslužili svoje u mornarici – nosili kući, gdje bi dobivali sasvim drugu namjenu: u njima se čuvala odjeća, hrana, nakit, dokumenti, služili su i za sjedenje.
Ali starome mornaru pogled na nju vazda bi bila odlična prigoda da ukućane i goste podsjeti na godine kad je plovio i stotine priča doživljenih na moru.
Jedinstvena izložba takvih pomorskih škrinja otvorena je u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu, u tvrđavi Gripe, gdje je predstavljena najveća kolekcija na istočnom Jadranu – iz Novigrada dalmatinskog, a koju je marno više od trideset godina skupljao Jadran Anzulović, entuzijast kakvom nema premca na našem priobalju, uz suradnju Općine Novigrad i Zavičajnog muzeja Biograda na Moru, dok je konzervatorske radove obavila Anna Kostov.
Predstavljeno je sedamnaest pomorskih – mornarskih škrinja koje se čuvaju u Etnografskoj zbirci Novigrada: šesnaest škrinja pripadalo je austrijskoj, odnosno austrougarskoj ratnoj mornarici, a nastajale su od sredine 19. do početka 20. stoljeća, dok je jedna škrinja iz tridesetih godina 20. stoljeća pripadala ratnoj mornarici Kraljevine Jugoslavije.
Neistraženi prostor
Izloženi su i fotoportreti mornara iz Novigrada s prikazima brodova na kojima su služili u austrougarskoj ratnoj mornarici i onoj Kraljevine Jugoslavije, predmeti iz mornarske škrinje (ferali, bilježnice, instrumenti), te kratki pregled pomorstva novigradske luke, koja ima važnu ulogu u našoj baštini.
– Posebnost novigradske zbirke je u tome što je ona sačuvana na dosad nepoznatom i neistraženom malom prostoru u sjevernoj Dalmaciji, brojem nadilazi sve dosadašnje zbirke na širem jadranskom prostoru, a govori i o pomorskoj baštini Novigrada i ljudima koji su u službi ratne mornarice imali doticaje sa svjetskim morima i kulturama.
Škrinje se spominju u mirazima, ostavštinama i razdiobama, a u Novigradu se koristila za čuvanje “svetačke”, blagdanske odjeće, “smrtne robe”, obiteljskog arhiva, dragocjenosti, nakita, novca i raznih namirnica, kao klupa za sjedenje, ali i krevet u kućama u kojima je bio stiješnjen prostor za spavanje. Redovito se u ratnu mornaricu odlazilo bez škrinje, a donosila se nakon dugogodišnje službe zajedno s razduženom mornarskom odjećom.
Oslikane od jelovine
Na sedam škrinja i dva baula prednja je stranica obojena s crtanim ili oslikanim ukrasom, a preostale škrinje jednostavno su, monokromno obojene. Po načinu konstrukcije odgovaraju škrinjama jadranskog tipa, a izrađene su od jelovine i crnog bora. Neke od škrinja leže na niskim nožicama koje su s prednje strane izrezbarene u obliku lavlje šape.
Ukras na prednjici oslikan je motivima brodova austrijske i austrougarske ratne mornarice, s prikazima jedrenjaka bojnih brodova, oklopnih krstaša i krstarica, pojavljuje se i motiv habsburške krune, grb austrijske carevine, motivi stiliziranih čempresa i vjenčića... U unutrašnjosti škrinje nalaze se uski “kartuli”, pretinci s poklopčićima – opisao je Jadran Anzulović ovo dalmatinsko pomorsko blago.
U ime splitskog Muzeja nazočne je pozdravila kustosica Petra Blažević, te Dora Baraba, voditeljica novigradskog Prezentacijskog centra pomorstva i ribarstva, a izložba na Gripama otvorena je do kraja srpnja.
Ne propustite izložbu, a ako ovo pročitate i imate mornarsku škrinju, nikako je ne ložite i ne bacajte, omogućite joj da životnu plovidbu nastavi u nekoj od muzejskih zbirki ili potražite Jadrana Anzulovića!