StoryEditor
Ostalofilm na obljetnicu smrti

Da je Ivo Gregurević vidio dokumentarac ‘Prvi do srca’, rekao bi: ‘Schmidt, snimio si hrpu sranja u svom životu, ali ovo ti je najveće, hahahaha‘,

13. siječnja 2020. - 11:49
Zagreb, 100120. Sheraton. Redatelj Branko Schmidt.Željko Puhovski/hanza media, promo, hanza media

Prošlo je već godinu dana otkako nas je početkom siječnja 2019. napustio velikan hrvatskog glumišta Ivo Gregurević. Njegova smrt osobito je teško pala redatelju Branku Schmidtu. Gregurević se često nalazio pred Schmidtovom kamerom, posljednji put u filmu "Agape", što se pretvorilo u veliko prijateljstvo.

- Nove godine treba zabraniti! Odnijele su dva najveća hrvatska glumca i dva moja najbolja prijatelja, Fabijana Šovagovića i Ivu Gregurevića. Zajedno su igrali u mom prvom profesionalnom TV filmu "Hildegard" 1982. Nakon toga radio sam s obojicom do njihove smrti. Proklete nove godine – izjavio nam je Branko Schmidt kad je Ivo umro.

Godinu dana poslije, Schmidt se od Gregurevića odlučio oprostiti (dokumentarnim) filmom, kako i dolikuje. Dokumentarac "Prvi do srca - Ivo Gregurević" ovog je vikenda imao hrvatsku premijeru u zagrebačkom HNK, čime se obilježila prva godišnjica smrti velikog glumca.

- Praktički, nekoliko dana nakon Ivinog odlaska, došao sam na ideju da snimim biografski dokumentarac o njemu. Na HRT-u sam dobio pristanak i krenuo. Film sam nedavno dovršio. A prvo prikazivanje bilo je u Ivinom Orašju. To je bila premijera krcata emocijama koju nikada neću zaboraviti – otkriva nam Schmidt kojeg smo pitali što mu na spomen Gregurevića kao glumca i čovjeka prvo pada na pamet.

- Kao glumac bio je izniman profesionalac, perfekcionist. Zahvaljujujući ogromnom talentu mogao je igrati seljaka i građanina, a da pri tome ne izgubi sebe, svoju izrazitu osobnost. Kao čovjek bio je izrazito kompleksna osoba. Mnogima je bio neshvatljiv, ćudljiv, ali uvijek svoj. Mrzio je samoću, zvao je ljude u različito doba dana i noći, dolazio u kuće nenajavljen, tražio društvo, organizirao festivale… A onda je u noći između 1. i 2. siječnja 2019. otišao sam, baš kao 19 godina ranije njegov veliki uzor Šovagović – govori Schmidt.

Zanima nas po čemu redatelj najviše pamti Gregurevića ispred kamere, a po čemu u privatnom životu.

- Najviše ga pamtim po ulozi Starca u filmu "Imena višnje". Ivo je već bio bolestan. Teže je pamtio tekst, a ja sam odlučio film režirati u iznimno dugim kadrovima. Ivo me uvjeravao da on to ne može i nagovarao me da uzmem drugog glumca. Naravno da sam to odbio. I kad smo krenuli snimati, pokazalo se da smo kadrove najrjeđe ponavljali zbog njega. Na koncu je napravio sjajnu ulogu, po meni najbolju u mojim filmovima u kojima je igrao. A privatno ga najviše pamtim po sceni kada je u zoru 1. siječnja 1992. (opet Nova godina) u galopu dojahao na konju do kuće pored Zagreba u kojoj sam tada živio. Kako je bio rat, ljudi su preplašeno bježali pred njim i vikali: "Bjež'te idu četnici!" - prisjetio se redatelj.

Schmidt je znao da se njihov odnos redatelj - glumac pretvorio u nešto više, prijateljstvo, kada ga je Gregurević, još prije rata, na Sv. Roka pozvao na kirbaj u svoju rodnu Donju Mahalu. Iznimno gostoprimstvo Ive i njegove majke bio je i početak njihova prijateljstva. Ipak, redatelj kaže da se nije osjetio "dužnim" snimiti ovaj dokumentarac.

- Naprosto je došlo… Samo od sebe. Mi smo narod koji brzo zaboravlja. Ivu ne bismo trebali – tvrdi Schmidt koji je imao "iznimne suradnike, jasnu ideju kakav film želim, a i HRT me dobro pratio", stoga je uspio u niti godinu dana kompletirati dokumentarac.

U filmu je stavljen naglasak na male ljude i kroz njih je Schmidt prikazao Gregurevića.

- Ako nekoga zanima koje je filmove Ivo snimio i drugi biografski podaci, neka ode na Wikipediju. Ja sam htio prikazati Ivu nepoznatog široj javnosti. On nije volio novinare, publicitet, izbjegavao je intervjue… Ovim filmom odškrinuo sam vrata Ivinog intimnog života koji je brižljivo skrivao od očiju javnosti. Iako je karijeru izgradio u Zagrebu, on se u gradu osjećao usamljen. Ponosni Posavljak energiju je crpio iz Save i rodne Posavine – pojašnjava Schmidt.

Ne samo snimati, nego i montirati "Prvi do srca", tj. dodavati inserte iz Gregurevićevih filmova, za Schmidta je bilo iznimno emotivno iskustvo, najemotivnije dosad.

- Snimio sam 11 igranih filmova, desetak televizijskih, nekoliko TV serija, bezbrojne dokumentarce, ali iskustvo poput ovoga nikada nisam imao. Film me potpuno emotivno iscrpio. Teško je raditi film o nekom koga si tako dobro poznavao i volio. Pritisak je bio ogroman. Znaš da tu nema fulanja – kaže Schmidt.

Za kraj pitamo redatelja što bi Gregurević rekao na film da ga može vidjeti.

- Ivo bi rekao: "Schmidt, snimio si hrpu sranja u svom životu, ali ovo ti je najveće, hahahahaha!".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

20. rujan 2020 20:23