Čitatelja koji nije upoznat s načinom pisanja filmskog kritičara Marka Njegića očekuje poprilično iznenađenje već u prvom odjeljku knjige “FILMoteka” (Vedis, Zagreb), posvećenom hrvatskim filmovima. Većina mojih kolega - pa i ja sâm - na sličnom zadatku znatno smo suzdržaniji, stisnuti smo prostorom koji nam daju u medijima, opterećeni estetičkim pravilima koja smo si najčešće sami postavili, ponekad se čak stječe dojam da nam povjereni zadatak nije ni pretjerano drag i da ga odrađujemo svisoka.
No, Njegić u tom pogledu nema zadrške, strasno uranja u svoje gledateljske impresije i daje nevjerojatno precizan izvještaj susreta s pojedinim filmom, gotovo da poželite ponovno ga pogledati i provjeriti što je on u njemu vidio a vi niste. Također, vrlo je tolerantan kr...
No, Njegić u tom pogledu nema zadrške, strasno uranja u svoje gledateljske impresije i daje nevjerojatno precizan izvještaj susreta s pojedinim filmom, gotovo da poželite ponovno ga pogledati i provjeriti što je on u njemu vidio a vi niste. Također, vrlo je tolerantan kr...
