StoryEditor
Kulturaod svih svetih do poklada

Na Korčuli se i danas pjevaju pjesme stare nekoliko stoljeća, ide se u kolende i bdije se na 'vižije', na trpezama žive stari recepti, jede se spiza 'od starina'...

Piše Jasenka Leskur
25. prosinca 2019. - 09:33

Božić je, čini se, postao nešto drugo nego bi željeli: svi ti Adventi, eventi, klizališta i drveni orašari, kobasice, sniženja, prometne gužve i buka kao da nam samo jačaju želju za nečim potpuno drugačijim. I nije to samo osobno, jer što je više globalizacije, to postaju značajnije oaze na ovom svijetu gdje su zajednice ljudi uspjele sačuvati nešto autentično, svoje, i dakle – drugačije. Raznolikost je postala najcjenjenija. Kopa se po baštini, traži se drugačijost, radi sebe, da se zapamti, i radi drugih, turista i došljaka koji to upravo traže.

U potrazi za nekim starim običajima u ovo doba godine zanimljiva priča može se naći na otoku Korčuli, gdje su zahvaljujući nizu okolnosti sačuvani običaji iz davnina pa tako danas imaju bogatu "nematerijalnu baštinu". Primjerice, ovdje se i danas pjevaju pjesme stare nekoliko stoljeća, živo je pučko pjevanje, ide se u kolende po kućama i bdije se na "vižije", u noći uoči svetaca. Također, na trpezama žive stari recepti, jede se spiza "od starina".

Kustosicu Gradskog muzeja Korčula Sani Sardelić, ženu s mnogo različitih profesionalnih ineteresa, pitali smo da nam ispriča tu priču.

- Čekati Božić na otoku? Kad zapuhnu teški vjetrovi, krenu guste kiše, kad nas vremenski uvjeti ostave bez katamarana, broda? Proporcionalno osjećaju osamljenosti otočana jača osjećaj zajedništva, pripadnost zajednici. U iščekivanju slavljenja Božića, brojni su poljodjelski poslovi. Beru se masline, pretače mlado vino, siju izdržljive grahorice, slavi se ljudska sposobnost prilagođavanja prirodi i neizbježnom suživotu.

Ta se povijesno i antropološki slojevita pojavnost manifestira, između ostalog, obilježavanjem svetačkih dana. Volimo ih zvati "zimski sveci". Sveti Martin, Katarina, Barbara, Nikola, Lucija, Ivan. Na otoku, njihovo razdoblje započinje od Svih svetih koji navješćuju smiraj prirode i nužnu poniznost kako bismo u punom sjaju dočekali Mladog kralja, novi sunčani ciklus. Vrijeme adventa, došašća u prošlosti trajalo je dulje i započinjalo ranije.

Kakvi su običaji bili za Badnji dan?

- U vrijeme kada se još nije običavalo kititi božićno drvce, u Korčuli je živo bio običaj darivanja badnjaka, cjepanice zdravog drva česvine ili bora ukrašene s tri grančice lovora. Na duhovnoj razini simbolizirao je Sveto trojstvo, a na ljudskoj zdravlje, sreću i blagostanje. Običaj je bio postaviti badnjak na kućno ognjište, a na njega tri prikle, fritule. Uz posipanje žitom, gdjekada i rižom, simbolima plodnosti i obilja, te zalijevanje s malo crnog vina, obitelj bi predvođena najstarijim muškim članom izmolila molitve Očenaš i Virovanja. Mlađi bi se, po molitvi, osladili priklama, a stariji dopopili vino iz čaše. Taj kratki dan i dugu noć badnjakom uz bdijenje ukućana trebalo je pomoći mladom Suncu – Mladom nebeskom kralju da je, uz našu pomoć i molitve, lakše prebrodi i krene u novi godišnji ciklus.

Kako biste nam objasnili što su kolende?

- Kolenda je složen pojam, te u najširem smislu označava običaj čestitanja spomendana svetaca i blagdana, pjesmu koja se pri tom tradicionalno pjeva te darove koji se pri čestitanju razmjenjuju: zimsko voće poput naranača, ili sušeno poput smokava, bajama, te slastice, prikle, fritule, ponekad i kotonjate, a često i simbolične male novčane iznose. Hrana je svakako važan dio slavlja i okupljanja, na što podsjećaju stihovi korčulanske novogodišnje kolende, popularne kanconete: "Sira, masla, makaruni, kobasica i klašuni…“ Naravno, ne smijemo zaboraviti ni mlado vino. Korčulanska kanconeta je inače specifična po tome što uz čestitanje nosi i elemente šaljivoga, pa i ironičnoga osvrta na aktualne događaje i pojave u godini koja je upravo za nama, ne libeći se vrlo eksplicitno otkrivati o kojima se akterima radi. Unutar tradicionalnih stihova: "Korčulani, zlatna kito, čestito vam mlado lito!..“ umeću se novi stihovi, pa dok je jednima veselje i ponos što su se našli u kanconeti, drugi bi se znali naći uvrijeđeni. No, uz puno smijeha, dobro društvo, hranu i piće, ljutnja ne smije dugo potrajati.

Što je vezano uz Vodokršće, blagdan sveta Tri kralja?

"Došli smo van navistiti
Vodokršća, dan čestiti!
Ko što ima, da očisti,
A ko nema, da ne misli!“

Vodokršća ili blagdan Sveta tri kralja vezuje se uz blagoslov vode. Vodom se pročišćava sva nečist, u materijalnom, ali i u duhovnom smislu. Bočice svete vode iz svetišta se nose kući, da budu pri ruci cijele godine. No, krije se tu i igra značenja, jer dvanaestog i zaključnog dana tog mističnog razdoblja treba "očistiti“ i sve preostalo od božićne i novogodišnje gozbe. Započinje novi ciklus, vrijeme poklada, po mnogočemu specifično.

Plesne pokladne zabave održavaju se na otoku Korčuli i danas i čini se kako su sve življe i posjećenije, a vjerojatno se među najposebnije očuvane svrstavaju "blatske munde", na kojima bude izobilje starinskih jela, slastica i pića. Spomen "kavalkina", plesnih zabava u gradu Korčuli, kod starijih stanovnika izaziva nostalgična prisjećanja. U Žrnovu, Pupnatu, Čari, Smokvici, Blatu i Veloj Luci to je vrijeme početka priprema za još jednu posebnost otoka Korčule – kumpanije, ples s mačevima, danas zaštićeno nematerijalno dobro RH.

Pučko pjevanje seže duboko u prošlost, koliki je značaj korčulanskih bratovština za njegovo očuvanje do današnjih dana?

- Nezaobilazan izvor istraživanja starosti običaja pučkog pjevanja nabožnog karaktera je Pjesmarica bratovštine Svih svetih. Najstarija je to korčulanska bratovština, s neprekinutim trajanjem od 1301. godine. U Opatskoj riznici u Korčuli, jednoj od prvih otvorenoj javnosti u Dalmaciji, među ostalim, čuva se i rukopisni primjerak Pjesmarice iz 17. stoljeća. Pisana je latinicom, narodnim jezikom, pretežito čakavskom ikavicom i osmeračkim stihovima, a kantilene, laude, molitve i versificirane svetačke legende bile su namijenjene duhovnim potrebama braće sasvetana. Pjesmarica se smatra prvorazrednom kulturno - povijesnom ostavštinom razvijenoga srednjega vijeka. Sve župe otoka Korčule imaju svoje bratovštine te običaje vezane za štovanje svetaca.

Međutim, dok su pasionski napjevi sačuvani tek s manjim izmjenama, pjesme kojima se naviještao Božić i slavili zimski sveci polako su zamijenili jednostavniji i u narodu popularniji stihovi. Pučko pjevanje kolendi je opće prihvaćeno u najširem smislu, što je kroz usmeni prijenos uzrokovalo brojne inačice i prilagodbe. U Korčuli još uvijek živi u u javnim prostorima gradskih uličica i trgova, u živom izvedbenom pučkom teatru.

U Korčuli postoji jaka tradicija štovanja svetog Martina, iako ne postoji njegovo svetište. Tradicija slavljenja tog sveca ušla je u Registar kulturnih dobara RH, na Listu zaštićenih kulturnih dobara. Kako izgleda taj dan?

- Običaj je obilaženje kuća na "vižiju", uz obavezno nošenje feralića, svjetiljčica, te pjevanje Martinove pisme, uz obavezno " Hoćemo li čekat?“, što je jedna od prvih zimskih radosti korčulanske djece, a i odraslih. Posebno obilježje ove kolende je običaj obaveznog darivanja pjevača, u kojemu posebnu ulogu ima obredni kruh "lojenica".
Evo višnjem Bogu hvala
lipa noć nam je procvala,
kada biskup Martin sveti
s onih strana k nami sleti.
Martin neće vele stvari,
nego vina i pečenice.
Za ne povrć zakon stari,
blagovat će i lojenice.

Što je lojenica, kako se spravlja?

- Taj slatki kruh od neljuštenoga, punog zrna žita, uz dodatke bajama i pinjola, te muškatnoga oraščića i posebno pripremljenih uprženih komadića bravljeg loja postaje prava energetska bomba, koju možete blagovati i danima nakon pripreme, podgrijanoga uz logorsku vatru i kapljicu dobra vina, sve u skladu s hodočasničkim potrebama. Ovaj način upotrebe loja u pripremi kruha vrlo je stara tehnologija očuvanja masnoća u ljudskoj prehrani. Na zapadnom dijelu otoka obredni kruh vezan za svisvete je "lumblija". Slična lojenici, tijesto s kvasom bez jaja, te po vrsti brašna i korištenju voćnih dodataka. Bogatija je zbog upotrebe varenika, ukuhanog mošta od grožđa, davnog supstituta današnjih šećera, no i raznovrsnosti začina, jer se uz muškatni oraščić, naglašeno koriste još cimet i anis. Oba obredna kruha danas predstavljaju snažno identifikacijsko obilježje i vrhunsku gastronomsku deliciju, te simboličan smiraj prirodnog poljodjelskog ciklusa.

Među zimskim svecima Korčulani štuju svetu Katu i svetu Barbaru. Što se tada događa?

- U gradu Korčuli i otočkim selima običaj je večer prije, na vižiju, pohoditi domove u kojima žive Katarine, Kate, Katice, pa pred kućnim vratima zapjevati:
Došli smo vam navistiti
Katarine krsno ime
jer bijaše Bogu mila
i njegova zaručnica.

Bratovština topnika sv. Barbare ugašena je krajem 18. stoljeća, a od spomena svete Barbare u pučkoj književnosti do danas se na Korčuli zadržala uzrečica: "Sveta Barbara varu vari, u lončiću devet stvari!“ kao naputak da se 4. prosinca kuha specifično jelo od sočivica, nekoć osnovne hrane.

Korčulanski Statut sadrži odredbe o hrani, poput one da je dozvoljeno “držanje prasaca između sv. Mihovila do Božića”. Što se još u njemu spominje?

- Statut grada i otoka Korčule najstariji je pisani pravni spomenik u ovom dijelu Europe (1214.-1265.) i godinom nastanka prednjači među statutima dalmatinskih komuna. Posebno je zanimljiva brojnost tih odredbi vezanih za hranu. Kao najvažnija prehrambena namirnica – žito, pšenica i ječam, pa vino, sol kao glavni konzervans, pa riba, meso, kruh, sir. Kontrolira se trgovina, pa čak i zarada trgovaca. Regulira se točnost mjera. Komuna je nastojala osigurati stanovništvu socijalno - ekonomsku stabilnost, svjesna kako napredovati može tek ako se otkloni sjena stalno prijeteće gladi i velikih društvenih nejednakosti, koje su najvidljivije bile u onome što svakodnevno "imamo u pijatu“!

Korčula ima još mnoge originalne recepte koji žive i danas poput makaruna, mišance, škopca, kosića, zeja...U kojim prilikama se spravljaju?

- Mediteranska prehrana nalazi se na Reprezentativnoj listi zaštićene nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a. Nerijetko se upravo u hrani krije snažan znak osobnoga i lokalnoga identiteta. Svakodnevna jela spravljena od dostupnih namirnica iz vlastitog vrta ili svečarski obilatiji zalogaji znali su pokrenuti priče i sjećanja, u kojima se osnaživao duh zajedništva i čuvao osjećaj trajanja i povezanosti s precima. Tako je i danas. Dobro jelo uvijek se priprema za obitelj i prijatelje.

Žrnovski makaruni su, tako, ručno rađena tjestenina od brašna, jaja, ulja i vode, ali dugo se stječe vještina miješenja, natiranja i oblikovanja komadića elastičnoga tijesta oko tankoga drvenoga štapića koju nakon kuhanja oplemenjuje umak od goveđega mesa s povrćem i začinima. Ili ljetna laganija verzija od lokalnih starih sorti rajčica, koja oduševljava svakoga kušača.

Škopac, uškopljeni ovan, se jede u vrijeme jematve. Poseban status imaju slatkiši – prikle, krstule, arancini, lojenice, lumblije, cukarini, klašuni, rožate, sirnice, bruštulani mindeli. Neimaština je doprinijela kreativnosti, pa se, ne tako davno, u prehrani koristila i šumska sitna divljač i ptice, sve jestivo iz mora. Poznata je korčulanska juha od kamena, zatim lumpari, ježine, pa i valiga ili lažina, a mišanca, parapač ili gruda – mješavina samoniklog jestivog bilja prešla je zanimljiv put od siromaške hrane do vrhunskog gastro-užitka. Na Korčuli se koristi i do tridesetak vrsta, ovisno o periodu branja. U čistoj prirodi i danas se prikupljaju samonikle vrste – ljuti šipci, meginje, jurovika, za pripremu napitaka ili džemova. "Daj mi Bože gnjivu i gnjivara, da napunin oba dva rukava“, uzrečica je kojom se kreće u berbu gljiva, a šparoge su uobičajena stvar.

Kolende za Svetog Nikolu

- Kako se slavi sveti Nikola?
- Štovanje imenjaka svetoga Nikole, uz ophod mjestom i pjevanje kolende, zadržao se uz stihove:
Dobra večer ovon kući
Pomoga vas Svemogući
Mi smo došli navijestiti
Krsno ime, dan čestiti!

Za svetoga Nikolu posebno je svečano u Račišću, korčulanskom naselju poznatome po vještim pomorcima.
O Mikula sve poštenje
Ti si naše uzvišenje
Tilo tvoje mana dici
A nemoćnim rane liči;
Mornarom ti si sva pomoć
Kako u dne, tako u noć;
Tako svaki svidokuje
Morske pute ki putuje.

Svestrana Sani Sardelić

Sani Sardelić je voditeljica Memorijalne zbirke Petra Šegedina, Pomorske zbirke, Etnografske zbirke, stručne muzejske knjižnice, te muzejski pedagog u Muzeju Korčula. Pohađa doktorski studij 'Mediteranska interdisciplinarna kulturološka istraživanja'. Piše članke i izlaže na zanstvenim skupovima. Stručna je voditeljica manifestacije Dani Petra Šegedina, autorica slikovnica 'Marko Polo', 'Nikola Tesla', 'Europa i ja' i 'Što otoku znači brod', prevedenih na nekoliko jezika. Članica je nekoliko građanskih udruga za promicanje kulture i umjetnosti. Autorica je i voditeljica radionice „Samoniklo jestivo bilje“ na Mljetu, inicijatorica je gastronomske manifestacije „Žrnovska makarunada“. Sustavno istražuje tradicijski način prehrane te fenomen mediteranske prehrane, kao nematerijalnog kulturnog dobra.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

02. prosinac 2020 04:28