Sredinom prošlog stoljeća, sada daleke 1945. godine, Ivo Andrić je napisao da je ‘život neshvatljivo čudo koje se neprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji čvrsto ko na Drini ćuprija’. Jedan drugi nobelovac, Orhan Pamuk, rođen sedam godina nakon objave Andrićevog romana ‘Na Drini ćuprija’, prošlog je vikenda u Istambulu upravo u pohvalu životu i običnim životnim stvarima, otvorio Muzej nevinosti. O njemu je sanjao i vrijedno radio na njegovom osnivanju punih 13 godina, od onog dana kad je kupio zgradu u Čukurdžumu, starom dijelu svoga rodnog grada planirajući je pretvoriti u muzej i otvoriti onog dana kad mu iz tiska iziđe roman na kojem je tada tek počeo raditi.
|
Nesuđeni arhitekt... |
