StoryEditor
KulturaKRIZA JE UČINILA SVOJE

Mutno ulje na platnu vlada Hrvatskom: nude Bukovca, a prodaju krivotvorine...

Piše PSD.
13. listopada 2015. - 12:23
Ako je poznato da se u besparici narod prvo odriče kulture: knjige, kazališne predstave, koncerta, kina, a umjetničkih slika na vlastitom zidu još i lakše, izgleda da nije teško naći odgovor na pitanje “kakvo je tržište slika u Hrvatskoj i koliko se one prodaju?“.

Loše se prodaju, jasno je. No, interesantno je za ovu priču da se puno toga događa u “sivoj zoni“, a ponekad čak i u “crnoj“, kriminalnoj, pa bi svako brzo zaključivanje moglo ispasti brzopleto jer ipak se neki novci okreću, slikari i “slikari“, galeristi i “galeristi“ žive od prodaje umjetnina.

Iznenađujuće, ali neki čak i jako dobro.

Prave stvari

"Ljudi kupuju slike od prigode do prigode. Kao poklon za vjenčanje, za uslugu, za svog liječnika – kaže nam jedan poznati splitski galerist.

- Najviše se prodaju grafike, u vrijednosti do 300 eura, a maksimalno se vrijednost dara penje do tisuću eura, ajde recimo – do deset tisuća kuna.

E, sad – ja radim samo s akademskim slikarima, članovima HDLU-a, ali često mi u galeriju dođu ljudi uramiti sliku koju su negdje drugdje kupili pa mi znaju reći: “Više me koštao okvir od slike!“.

To su amaterski radovi i ja to ne prodajem, pa se nasmijem i kažem im: “A tko vam je kriv, drugi put kupite Picassa“. Ljudi to plate par stotina kuna, do 500, i toga ima koliko hoćete. To je, objektivno, smeće, ali… kupuje se. Sviđalo se to meni ili ne.

No, ima i ljudi koji će platiti pravu umjetninu. Ja imam desetak svojih klijenata koji čekaju prave stvari, ako se na tržištu pojavi rad Stančića ili Vidovića, primjerice, oni će ga bez razmišljanja kupiti. Takva slika uvijek nađe kupca iako košta po četiri, pet tisuća eura za manji format ulja.

Cijena zavisi iz koje je umjetnikove stvaralačke faze, je li raritetni primjerak, kakve je kvalitete, ali za prave komade nema financijskog limita, prodat će se koliko god da košta" – kaže galerist koji se već 30 godina bavi ovim poslom, ali je zamolio da ostane anoniman.

Ista je situacija i u većem, i što se ponude tiče raznovrsnijem Zagrebu. Na web stranici jedne galerije, čiji je vlasnik odbio razgovarati za novine, nudi se, bez pretjerivanja, na stotine slika.

Velika sniženja

Najveća je ponuda onih koji manje koštaju, pa se tako nude radovi čitavog niza priznatih autora: po 40 eura (oko 300 kuna, dakle) koštaju grafike Vlatka Štampara, Đure Sedera, Josipa Botterija Dinija, po 50 eura Vasilija Jordana, Josipa Vanište, Ferde Kulmera, po 60 eura Stipe Nobila i Dragice Cvek Jordan, Ivana Lackovića Croate, Mladena Veže, pa po 90 Charlesa Bilicha ili po 100 eura za Zlatka Pricu ili Ivana Rabuzina.

Za 150 eura može se dobiti flomaster Ede Murtića, olovka ili tempera Miroslava Šuteja, za 200 akvarel Vanje Radauša, za 200 do 300 eura različite grafike Ede Murtića…

Primjetno je puno cijena prekriženo pa sniženo na manje iznose, pogotovo u katalogu koji se zove “Tjedna ponuda”, što bi moglo govoriti o tome da se vlasniku žuri doći do novca, a tu vjerojatno završavaju mnogi od onih darova s vjenčanja u trenutku kad zapne plaćanje kućnih računa.

Tu možete izabrati ulje Zlatana Vrkljana za 2,5 tisuće eura a prva cijena mu je bila pet tisuća, Vaska Lipovca za 3,2 tisuće umjesto pet, Milivoja Uzelca za 3,5 tisuća umjesto šest, Jurja Plančića za 5,5 tisuća umjesto osam, Generalića za šest tisuća eura a koštao je deset…i tako na više i skuplje, do Oskara Hermana, Ljube Babića ili Celestina Medovića koji se prodaju za 12 umjesto 17 tisuća eura, Vilka Gecana koji se nudi za 17 umjesto 20 tisuća… završno s, našim političarima iz Remetinca omiljenim Vlahom Bukovcem, koji je na popustu za 25 umjesto za 30 tisuća eura!

Kad jeftinije ispadne najskuplje

Ali onaj tko može to platiti, trebao bi biti oprezan, da ne bi ono što je, kao, jeftinije ispalo najskuplje – upozorava Davor Vugrinec, bivši nogometaš, a danas galerist i kolekcionar slika:

- Hrvatsko je tržište preplavljeno falsifikatima i mnogo je ljudi prevareno, ja sam se osobno nagledao i naslušao svakakvih primjera za ozbiljne policijske istrage - kaže ovaj veliki poznavatelj hrvatskog slikarstva.

- Imate puno lažnih potpisa na falsifikatima koji stižu iz Češke, Poljske i Mađarske, ali i autorizacija “uglednih” hrvatskih likovnih stručnjaka koji se jeftino prodaju pa za tisuću kuna naprave ekspertizu da se radi o originalu.

Umjesto da štite našu kulturnu baštinu, oni na najgori način štete promociji hrvatske kulture u svijetu. Primjerice, taj Bukovac. Samo ovaj galerist o kojem pričate ima u ponudi tri slike, pa zar vi stvarno mislite da ga ne bi prodao da je pravi?

Ja vam garantiram da ovog trena postoji između 40 i 50 kupaca koji čekaju i koji bi dali ozbiljne novce za jednog pravog Bukovca. Ili veliki Vladimir Becić, čije se navodno ulje “Iz parka Klasija” na istom mjestu nudi za 12 tisuća eura.

Da nosite po cesti pravog Becića, ko amater, prodat ćete ga barem za 40 tisuća eura! To se brzo proda, ali vrhunske umjetnine su na tržištu rijetkost – veli Vugrinec, objašnjavajući da se, kao i u slučaju s nekretninama, na lošem tržištu umjetnina prodaje jeftina ili vrhunska roba, ali srednja – nema kupca.

Naravno, takve visoke cijene rezervirane su za preminule autore, rijetki su koji za života postignu nešto slično na tržištu, poput Lovre Artukovića, Ivana Kožarića ili Jagode Buić, kaže nam splitski galerist.

A kako žive ti drugi, živi, oni koji pokušavaju kupiti auto, stan ili naprosto živjeti od svog umjetničkog rada? Kako oni svakodnevno preživljavaju i osiguravaju si egzistenciju?

Borba za opstanak

- Živjeti se može, ali ne mogu naravno svi, nego oni koje publika voli – kaže splitski slikar i kipar Neno Mikulić.



Napravili smo i mobilni atelje i kad se kupac dvoumi između nekoliko slika i ne može se odlučiti a da ih ne vidi, mi dođemo k njemu. Doživjela sam podsmijeh kolega koji se tomu čude, iako ni njima ne ide i ništa ne rade.

Vidite, nedavno sam imala izložbu u Luksemburgu i u razgovoru s galeristom sam čula da imaju kupce za sliku i da mu je nose doma da je razgleda. Zašto nekome ne bi priuštili da pogleda kako mu se slika uklapa u prostor? Njima je to normalno, a zašto nama nije? - pita se Mirna Sišul.

JASENKA LESKUR STANIČIĆ

Pohlepne galerije

U Hrvatskoj danas ima jako puno galerija koji nude umjetnine na prodaju, no splitski galerist kaže da ne bi trebao dobiti status galerista onaj koji se ne bavi organizacijom umjetničkih izložbi. U protivnom, on je obični trgovac. I primarno želi zaraditi, bez obzira na sve, pa i na zakon. Pravih je galerista malo, slaže se i Davor Vugrinec, a novi, koji pokušavaju konkurirati na tržištu, ne prežu od prevara.

Iskustvo slikara je da se njihovi radovi prodaju u galerijama po dvostrukim cijenama, što je još korektno, a Mirna Sišul veli da su “ljetne” galerije diljem Jadrana pohlepnije, pa su marže za umjetnine po 200 ili 300 posto. Nerijetko propadaju, zatvore svoja vrata, ali ostaju i dužne umjetnicima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

19. listopad 2020 02:29