StoryEditor
Kultura'Turia i Plamenko'

Mladi glazbeni par 'zakuhao' prvu šibensku operu: Ne volimo kad se o klasičnoj glazbi govori kao o povrću – zdravo je ali neukusno!

Piše Jasenka Leskur-Staničić
27. studenog 2016. - 15:02
rgx time: 0.00016212463378906

Šibenik dobiva svoju prvu operu - i to komičnu! - pod imenom "Turia i Plamenko“, koja će biti praizvedena 1. prosinca na pozornici HNK, a na rasporedu će biti i sutradan za sve one koji nisu uspjeli doći do premijerne ulaznice. Bit će takvih sigurno, jer Šibenčani su opere željni, a autori opere su "njihova dica“: komponirao je Šibenčanin Borna Erceg, a libreto je napisala Vodičanka Jelena Pletikosa.

Oboje su studenti Glazbenog odjela Umjetničke akademije u Splitu, on treću godinu uči klavir, a ona četvrtu pjevanje, oboje su prošli šibensku Glazbenu školu "Ivan Lukačić", oboje su talentirani, puni vedrine, zaljubljeni u glazbu i – jedno u drugo. Zajedno su već organizirali pregršt lijepih koncerata u Šibeniku, a sad je na red došlo najsloženije od svih umjetničkih djela, opera, čijoj se izvedbi neizmjerno raduju.

Čudo od djeteta

Dvadesetogodišnji Borna Erceg je, najkraće rečeno, glazbeno čudo: srednju glazbenu školu maturirao je sa 16 godina, da bi potom u jednoj godini položio dva gimnazijska razreda. Sa 17 je kao prvi na rang-listi primljen na Studij klavira na zagrebačkoj Umjetničkoj akademiji. Već sa 18 imao je dovršenu Koncertnu misu za zbor i tri solista, izvedenu u šibenskoj crkvi sv. Ante 2014. godine, a godinu poslije i u splitskoj crkvi Gospe od Zdravlja. Posljednju godinu dana radio je glazbu za operu u kojoj će i dirigirati i svirati klavir. "Veliki je tu rad uložen“, reći će vam on na primjedbu o njegovom nesumnjivom talentu.
Jelena je u glazbeno školovanje krenula potpuno drugačije, kasnije od uobičajenog – svirala je gitaru, klarinet i violinu kad je sa 16 godina napustila Turističku školu i upisala pjevanje u "Lukačića“, da bi na prvu godinu splitske Umjetničke akademije i u klasu profesorice Nelli Manuilenko došla kao 21-godišnjakinja.

– Ja sam pet godina starija od njega – smije se razdragano 25-godišnja autorica libreta i glavna ženska uloga u njihovoj operi.

– A kad smo se upoznali, nije mi bio nimalo simpatičan. Znate, on je već sa 16 godina bio korepetitor nama pjevačima, pratio nas je na satovima na klaviru. I uvijek je baš sve znao, kad bi profesorica rekla da nešto nije bilo dobro, on bi to prisnažio, uvijek nešto pametovao, bio je groooozan. Poslije je malo omekšao, počeli smo se družiti, i tako…

Borna, s druge strane, na spomen toga vremena samo se odsutno osmjehuje i veli kako mu je bilo lijepo svirati s pjevačima:

- Uvijek sam volio operu, ali kad sam još dobio priliku uživo čuti te glasove, još više sam se u nju zaljubio. Nije to bilo isto kao i slušati snimke, profesorici Ani Grubić Miškić sam stalno govorio da mi da još satova…

Vrijeme razdvojenosti je, dok je Borna bio u Zagrebu, iza njih, on se ove godine preselio u Split i do premijere u Šibeniku imaju do u detalje razrađene obaveze, termine za probe s pjevačima i za novinare, a dojam je da je Jelena "glavni operativac“ i da drži sve "u glavi“.

Princ i princeza

- Pa o čemu se radi u "Turiji i Plamenku“ – pitamo je.

- Oni su princ i princeza: Turia je ružna, razmažena i zločesta princeza koja traži svog princa na bijelom konju – izlaže autorica libreta.

– Gnjavi svog oca Kralja, a on je u ljubavi sa sluškinjom Sunčicom. Da bi je se riješili, smišljaju kako će joj naći malo glupastog princa koji neće primijetiti sve njezine mane. Kao, postavljat će mu zagonetke, a poanta je da ih potencijalni ženik ne uspije odgovoriti… A Plamenko je, onako, hvalisavac, umišljen…

- Princ charming – dodaje Borna.

- …pomalo i kukavica, i on onda ulazi u priču – završava Jelena, ostavivši nešto i za publiku da gledatelji mogu sami otkriti kako će se do kraja odmotati.

- Dobro, pa je li barem happy end? – pokušavamo izvući još koji detalj.

- Kako za koga!

Jelena je dakle zločesta Turia, a sve ostale likove pjevaju njezini kolege i kolegice, studenti iz klase profesorice Manuilenko.

- Ja sam ih pisao baš za njih, ali i drugi pjevači su dobrodošli u našu operu – kaže Borna, a Jelena objašnjava kako su svi oni jednako "glavni“ u svojim ulogama jer imaju podjednak udio u operi.

Redom, Plamenko je mostarski student Marin Vitas, a u drugoj postavi Vjekoslav Kaštelančić, Kralj je Vice Šiljeg iz Metkovića, sluškinja Sunčica je Valnea Vretenar, rodom iz Pule, a u drugoj postavi Slovenka Petra Crnjac. Tu je još jedan Paž, inače zaljubljen u Turiju, a igraju ga Varaždinka Tea Požgaj i najmlađa studentica profesorice Manuilenko, Mila Ždero iz Imotskog.

U operi je još 12 djece u zboru, polaznika šibenske Glazbene škole koji igraju nestašne miševe i gladne mačke, a iz iste škole je i šest članova orkestra, uz još jednog profesora "Lukačića“, te jednog studenta i, naravno, Bornu na klaviru. Kad bi izvukli neki prosjek – čitava ekipa opere je stara oko 20 godina.

U autorskom timu je još producent Željko Petreš i kostimografkinja Sara Lovrić Caparin, a režiju ove jednočinke su radili "svi zajedno, ali Jelena je ipak glavna“. Šibenski HNK je "tehnički partner“.

- Moramo zahvaliti Glazbenoj školi "Ivan Lukačić" jer nam je dodijelila svoje učenike – naglašava Borna, koji priča da što su god on i Jelena zamislili napraviti u Šibeniku, to im je i uspjelo jer su uvijek imali razumijevanje i šibenske vlasti i Kazališta…

- Trebalo je samo kucati na vrata i dobili bi priliku. Trebalo je samo pokucati! Često smo znali čuti od kolega da za "klasične“ koncerte nema publike, ali nje ima. Samo se treba pomaknuti – tvrdi mladi pijanist i kompozitor, prepričavajući neke od ideja koje su zajednički osmislili:

- S prijateljima iz muzičke škole smo svirali u Muzeju grada Šibenika, a za temu smo uzeli barok. Izabrali smo neke efektne skladbe iz toga doba i bio je pun muzej ljudi. A drugi put smo imali koncert "neozbiljno ozbiljne glazbe“, s onako smišnim arijama i plesovima iz opereta, tada su unijeli još barem 30 stolica i još je ostalo onih koji su na nogama odslušali do kraja – sjeća se Borna.

Raznosili letke

– Kad smo izvodili moju Misu, nismo tražili novce ni od koga, mi smo sami nosili letke s pozivom od dućana do dućana, ljudi su bili šokirani od iznenađenja, ali bila je puna crkva ljudi.

- Da, kad smo počeli pričati da radimo operu, rekli su nam "sretno vam s tim!“, kao, vidjet ćete da to ne ide, ali mi smo išli s pozitivnim stavom – uključuje se Jelena. – Nismo ni mislili ispočetka da ćemo imati operu, planirali smo da bi to bio koncert, ali je stvar u razgovoru s producentom narasla.

Oboje uglavnom ne brinu o tome da će se publike zainteresirane za dobru glazbu i priču napisanu na pravoj domaćoj šibenskoj ikavici naći – opera će se izvesti još nekoliko puta na šibenskoj pozornici, a Jelena najavljuje da će i putovati u druge gradove, u Zadar i Split.

- Ono što bih svakako volio u budućnosti je raditi s ljudima – mašta Borna Erceg, za kojeg ćemo, nema sumnje, još puno toga lijepog čuti. – Privlači me pričati školskoj djeci o glazbi ili snimati neke emisije kao što je to radio Bernstein, osim što je komponirao i dirigirao. Jer, glazba je jedna, monumentalna, bez obzira zovemo li je "klasičnom“ ili Rozginom, svaka se sastoji od tonova, ritma i harmonije, samo je pitanje kako će se oni upotrijebiti. Podjela na "klasičnu“ glazbu i neku drugu za mene ne postoji, šta to znači? Pa Strauss je u svoje vrijeme radio zabavnu glazbu, a Rossini šlagere – objašnjava mladi Šibenčanin koji namjerava uložiti sebe da bi ljudima približio svu ljepotu glazbe kojom se bavi:

- Ono što ne volim je kad čujem kako se o "ozbiljnoj“ i "klasičnoj“ glazbi govori kao da je riječ o povrću – ono, zdravo je ali neukusno.

S čime se Jelena – treba li reći? – apsolutno slaže.


Obitelji pune pisme

Jelena Pletikosa i Borna Erceg potiču iz muzikalnih obitelji: njezina majka Srećka pjeva u vodičkoj Liri, a dida Nenad, od kojega je naslijedila ljubav za glazbu je samouk, dok je otac svirao u Šibenskoj narodnoj glazbi. I Bornin otac Boris je samouk – svira klavijature, harmoniku i gitaru, pjeva i piše pjesme.

Borna je već ozbiljno zarazio svoju mlađu osmogodišnju sestru koja svira klavir u glazbenoj školi, kaže da joj redovito pušta opere kao što su "Figarov pir“ ili "Čarobna frula“.


Prof. Manuilenko: Remek djelo mladosti

Profesorica Nelli Manuilenko je jako ponosna na svoje studente:
- Mogu reći sve u superlativima - ova opera je remek djelo talentirane dalmatinske mladosti. Sretna sam što imam ovakve studente i zadovoljstvo je s njima raditi, a pomažem im koliko mogu svojim iskustvom stečenim kroz niz godina na pozornici.

 

#šIBENIK#OPERA#TURIA I PLAMENKO#BORNA ERCEG#JELENA PLETIKOSA

Izdvojeno