StoryEditor
KulturaSudbina kao nadahnuće

'Lukrecija' na dražbi prodana za gotovo 4,8 milijuna eura: autorica slike koju su nazivali 'nezasitnom droljom' prošla je trnovit put do uspjeha

27. studenog 2019. - 23:45
Artemisia_Gentileschi_Lucretia_artcurial polozena

Na dražbi koju je nedavno u Parizu organizirala aukcijska kuća Artcurial, slika "Lukrecija", autorice Artemisije Gentileschi, prodana za gotovo pet milijuna eura, što je za umjetnicu s početka 17. stoljeća apsolutni rekord.

Istina, slike Artemisije Gentileschi vrlo se rijetko pojavljuju na tržištu, a i "Lukrecija" je gotovo pola stoljeća bila u posjedu nepoznatog vlasnika iz francuskoga grada Lyona, koji se njome nije nikad pohvalio pa je i samo njezino otkriće svojevrsna senzacija. Iz Artcuriala su potvrdili kako je platno kupljeno telefonskim nadmetanjem te kako kupac, čije ime nije otkriveno, živi u Velikoj Britaniji.

Prva velika izložba

Tako je i drugo djelo ove barokne umjetnice u samo godinu i pol dana otišlo u UK. Naime, National Galery je nedavno za 3,6 milijuna funti kupila autoportret Artemisije Gentileschi na kojem je sebe naslikala u liku svete Katarine od Aleksandrije, a upravo će taj muzej u Londonu iduće godine prirediti prvu veliku izložbu ove slikarice te na jednome mjestu pokazati čak 35 njezinih radova.

Artemisia je puno puta slikala Lukreciju, rimsku heroinu koja je, prema predaji, živjela u četvrtom stoljeću prije Krista i koja je okončala život presudivši sebi nožem nakon što ju je silovao sin posljednjeg rimskog kralja. Legenda kaže kako je Lukrecija, plemkinja udana za Lucija Tarkvinija Kolatina, bila žena osobite ljepote. No posljednji rimski kralj Lucije Tarkvinije Oholi imao je nasilnog sina Seksta Tarkvinija. 

Subina kao nadahnuće

On je 509. pr. Kr. silovao Lukreciju, koja je zločin odmah prijavila svome bratu i ocu, zaklela ih da je osvete, te se ubila. Navodno, njezin je brat tada po Rimu pokazivao njezino mrtvo tijelo i tako naveo svjetinu da se digne protiv kraljevske obitelji koja je, zajedno s kraljem Tarkvinijem i njegovim sinom, pobjegla u Etruriju. Time je Rim postao republika, a Lukrecijin brat i muž postali su prvi konzuli Rima.

Sudbina čestite Lukrecije kasnije je nadahnula mnoge umjetnike, slikare, kipare, književnike, od Shakespearea do Benjamina Brittena.

Za razliku od Lukrecije, sudbina, ali i djelo Artemisije Gentileschi dugo nisu bili poznati. Dapače, nekoliko stotina godina svijet nije znao gotovo ništa o ovoj umjetnici. Prije osamdesetih godina prošlog stoljeća njezino se ime tek nekoliko puta sporadično pojavilo tijekom 19. stoljeća, te ju je tek feministički pokret u drugoj polovini prošlog stoljeća otkrio i valorizirao njezino slikarstvo, ali i njezinu žensku sudbinu.

Artemisia Gentileschi rođena je u Rimu 1593. godine. Njezin otac Orazio Gentileschi bio je uspješan slikar, a majka Prudenzia umrla je tijekom posljednjeg poroda, ne napunivši niti 30 godina.

Velika nadarenost

Prva platna Artemisia slika između 1608. i 1610. godine, o čemu njezin otac ponosno obavještava toskansku nadvojvotkinju. Navodno, ti radovi već su ukazivali na veliku nadarenost i stručnost djevojčice koja je odlično vladala tehnikama i perspektivom.

Prvo platno koje je potpisala svojim imenom bilo je "Suzanna i starci", a nastalo je 1610. No iduće godine, u doba kada je slikar Agostino Tassi s Artemisijinim ocem uređivao odaje kardinala Borghesea, između oženjenog umjetnika i mlade djevojke nešto se dogodilo.

Mučan pregled

To nešto je Artemisijin otac nazvao silovanje i, premda je navodno Tassi obećavao kako će napustiti suprugu i oženiti se Artemisijom, obratio se papi izazvavši neviđen skandal. Artemisiju su podvrgnuli ginekološkom pregledu kako bi se utvrdilo je li djevica, i to "instrumentima" koji nisu nimalo olakšavali ionako težak pregled, a iskaz je davala podvrgnuta spravi za mučenje kojom su joj iskretani palčevi na rukama – uobičajena sudska praksa kojom se u to doba osiguravalo da svjedokinja govori istinu.

Tassi je na suđenje pozvao "svjedoke" koji su trebali potvrditi da je Artemisia "nezasitna drolja" te je odbio priznati silovanje. Suđenje Tassiju trajalo je sedam mjeseci, nakon čega je izrečena presuda – pet godina izgona iz Rima! Kaznu je javnost percipirala kao prestrogu te se Tassi uopće nije maknuo iz grada.

Samo dva dana nakon izricanja presude, Artemisia se udala za Pierantonija Stiattesija, a o kakvom je hitnom aranžmanu bila riječ, najbolje govori činjenica da je mladoženja bio iz postolarske familije, što je znatno ispod ranga Artemisijine obitelji. Ubrzo, mlada žena u Firenci rađa dva sina, ali otvara i svoj atelje, gdje slika radove koji vrlo brzo postaju traženi, a nadareni umjetnici opsjedaju atelje u kojem ona drži i satove slikarstva.

Novčane potpore

Artemisia također pohađa Accademiju del Designo, koju je osnovao poznati Leonardo da Vinci, pa postaje bliska i s Galileom Galileijem, rađa još jedno dijete, ovaj put djevojčicu, upoznaje Michelangela Buonarrotija Mlađeg i brojne pripadnike zatvorenog kruga briljantnih intelektualaca, okupljenih oko nadvojvode Come II. di Medici. Poznata i slavljena kao "Artemisia pitturessa", slikarica redovito dobiva novčanu potporu od nadvojvode, koji joj uporno naručuje nove i nove slike...

Njezina kći umire sredinom 1619., a iduće godine bračni par Stiattesi bježi iz Firenze zbog nagomilanih dugova. U Rimu od kuge umiru sva Artemisijina djeca osim najmlađe kćeri, a njezin muž Pierantonio biva osuđen jer je ubio nekoga Španjolca koji je Artemisiji pjevao serenade pod prozorom. Za Uskrs 1623. suprug napušta Artemisiju i nestaje zauvijek iz njezina života.

Vrlo uspješno umjetnica nastavlja živjeti i u Napulju, u Veneciji, ali i u Londonu, gdje je sa svojim ocem radila na uređivanju stropa Queen’s House Greenwich, radi i na engleskom dvoru i slika tamošnje vladare. Umrla je 21. siječnja 1654. u Napulju i sahranjena je u blizini crkve San Giovanni dei Florentini.

Bez ozbiljnog slikarstva

U razdoblju kojim su neprikosnoveno vladali Caravaggio, Peter Paul Rubens i Gian Lorenzo Bernini, pojavila se Artemisia Gentileschi i poljuljala stavove o ženama u umjetnosti. Poznato je, naime, da žene nisu bile zastupljene u umjetnosti sve do 19. stoljeća – prije toga uglavnom su pravile iluminacije ili vezove, ali se nisu bavile ozbiljnim slikarstvom.

Rijetke žene koje su imale pristup umjetnosti bile su ili podrijetlom plemkinje ili kćeri slikara koji su ih izravno podučavali slikanju, te su slikale uglavnom mrtvu prirodu ili scene iz kućanstva. Artemisia je, za razliku od njih, dobila i pravu akademsku naobrazbu. Traumatični događaji koji su obilježili život te žene primjetni su i u njezinu slikarstvu.

Naime, česti motivi njezinih slika su snažne žene jednake muškarcima ili čak u poziciji moći, njezine su žene ljute i nasilne zbog nepravde koja im je nanesena te su spremne osvetiti se muškarcima koji su im učinili zlo. Jedna od takvih "osveta" jest i samoubojstvo kakvo je prikazano na slici "Lukrecija".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

20. rujan 2020 20:15