StoryEditor
Književnostpapina kći

Uz Lucreziju Borgiju vežu se orgije, bodeži, otrovi i incest, ali Dario Fo i drugi  ukazuju da je bila poklonica umjetnosti i uspješna vladarica  

Piše Jasmina Parić
27. travnja 2020. - 13:45
Lucrezia Borgia, renesansna talijanska ljepotica i nezakonita kći zloglasnog pape Aleksandra VI.Wikipedia

Lucrezia Borgia, renesansna talijanska ljepotica i nezakonita kći zloglasnog pape Aleksandra VI. nalazi, kako vrijeme odmiče, mnogo “odvjetnika” koji nastoje sprati ljagu s njezina imena.

Ova žena, rođena krajem 15. i umrla početkom 16. stoljeća, nije doživjela ni 40 godina. Uz njezino ime vežu se orgije, bodeži i otrovi, incest i brakovi sklopljeni iz političkih razloga.

Lucrezia i čitava njezina familija, osobito otac i brat Cezare, odavno je intrigantna piscima, redateljima, dramatičarima pa i opernim skladateljima – njome su se bavili i Dumas, i Victor Hugo i Gaetano Donizetti, a poslije se našla u mnogim filmovima i TV serijama.

Njezina se slika pomalo mijenja, a obol toj promjeni dao je i pokojni nobelovac Dario Fo, čije je djelo “Papina kći” upravo objavila Naklada Ljevak, u prijevodu Ite Kovač.

Dario Fo, dramski pisac, scenograf, redatelj i glumac napisao je samo dva romana, i to potkraj života, prije nekoliko godina. Jedan je posvetio kraljici Kristini Švedskoj, a drugi Lucreziji Borgiji.

“Papina kći” nipošto nije klasična romansirana biografija poznate povijesne osobe, kakvih je mnogo na književnom tržištu. Foovo djelo čudan je spoj fikcije, komentara, citata iz povijesnih dokumenata, a u čitavoj knjizi osjeća se ruka teatarskog čovjeka. Tekst ponekad nalikuje dramskim didaskalijama, on opisuje scene i prizore, ističe kako se zastor otvara ili spušta. Uz to, knjigu je opremio i nizom crteža nastalih po poznatim renesansnim portretima.

image
Knjiga sadrži i niz Foovih crteža, nastalih po poznatim renesansnim portretima
Naklada Ljevak

U samom uvodu, upućuje čitatelja u prilike u ondašnjem Rimu – oprosti su se prodavali uz utvrđenu cijenu, čak je i postojala ustanova koja se tim poslom bavila. Konklave su se odvijale u ozračju prijetnji i ucjena, velikog mita i cjenkanja. Duha Svetoga nije bilo ni blizu. Visoki prelati nisu se, dakako, smjeli ženiti, ali nisu htjeli ni ostati uskraćeni za obitelj i tjelesna zadovoljstva.

OPROSTI NA PRODAJI

Imali su službene i povremene ljubavnice i hrpu dječurlije koja bi, stasavši, također iskala svoj komad kolača, bilo visoku državnu ili vojnu službu, bilo crveni kardinalski šešir, ako je bila riječ o dječacima. Djevojčice su se udavale i najčešće su bile zalog kakva političkog sporazuma. Tako je bilo i s Lucrezijom.

Borgijina kći udavala se triput, doživjela je, koliko se zna, barem jednu romantičnu izvanbračnu epizodu, uz dobre učitelje stekla je solidno obrazovanje, bila je mecena slikarima i književnicima, a bila je kadra baviti se i državnim poslovima.
Je li koga otrovala – ne zna se. Rodila je brojnu djecu, a ubrzo nakon posljednjeg poroda i umrla. Njezin život nalikuje životima mnogih žena iz ondašnjih vladarskih obitelji. U to doba živjelo se kraće, a brakovi su bili češći.

Dovoljno je potražiti podatke o bilo kojoj europskoj dinastiji i njezinim članovima i naći će se kako su se mnogi vjenčavali više puta. Za žene je porod bio opasna avantura. Nebrojene su stradale od upala i postporođajnih groznica zbog oskudnoga medicinskog znanja.

Neki brakovi, kada više nisu bili korisni, uspjeli bi se i poništiti. Doduše, ne tako lako kao jedno stoljeće ranije – tada je bilo dovoljno pronaći ma kakvog svjedoka koji će ustvrditi da su supružnici u nekakvu srodstvu – pa makar i petnaestom koljenu – i brak se mogao razvrgnuti kako bi se sklopio povoljniji. Žene su prelazile iz ruke u ruku, ako su bile bogate nasljednice, nerijetko su i otimane, a one odbačene, ako nisu imale jako zaleđe, oca ili ratobornu braću, ostale bi i bez miraza koji su donijele.

SKUPE PROSTITUTKE I PORNO PREDSTAVE

U 15. i 16. stoljeću takva praksa ipak jenjava, ali, barem u krugovima moćnika, brak je i dalje trgovačko-politički ugovor. Govorilo se kako se seljaci i sirotinja mogu ženiti iz ljubavi, a u vladarskim krugovima bilo bi takvo što neozbiljno i gotovo nepristojno.

Stoga su malu Lucreziju prvi put udali za vojvodu Giovannija Sforzu, s kojim je živjela četiri godine. Kada papi i Lucrezijinu bratu Cezareu Sforzi više nije bio od koristi, naumili su brak poništiti.

image
Dario Fo pridružio se onima koji Lucreziju nakon toliko stoljeća nastoje 'rehabilitirati'
Wikipedia

Jedan od valjanih razloga za poništenje – koji je i danas na snazi – jest impotencija. Stoga su vojvodu prisilili da potpiše dokument u kojem stoji kako zbog spolne nemoći nikada nije konzumirao brak. Sforza je to učinio pod prijetnjama i mlada je gospa ponovno bila slobodna, ali se osvetio tračem koji odzvanja do današnjih dana.

Bacio je u svijet priču kako Lucrezia održava intimne odnose s ocem i bratom i kako zajedno truju svakoga tko im se nađe na putu. Tim glasinama pridonijela je i činjenica da je Lucrezia više puta bila prisutna na zabavama u očevoj palači gdje su gostovale skupe rimske prostitutke i režirale su se prave pornografske predstave.

Ali, ova mlada žena nije trebala obitelji da sjedi na večerama –​ udali su je drugi put, za Alfonsa Aragonskog, izvanbračnog sina napuljskog kralja. Izgleda da je u toj vezi bilo i ljubavi, kao što se katkad događalo i u ugovorenim brakovima. Kada se Alfonso više nije uklapao u kombinacije obitelji Borgia – a nisu mu mogli prišiti impotenciju jer je u braku rođeno i jedno dijete – naprosto su ga ubili.

Dvije godine poslije Lucrezia je dobila i trećeg muža, također po imenu Alfonso, najstarijeg sina vojvode od Ferrare. Unatoč raskošnim svečanostima koje su pratile dolazak mladenke, u Ferrari su je dočekali s nepovjerenjem – glasine o trovanju i orgijama, dakako, već su kružile čitavom Italijom.

Ali, u relativno mirnom i uređenom okruženju (premda je Ferraru u Lucrezijino vrijeme pogodila i kuga i potres), pokazala je vojvotkinja svoje zapretane kvalitete pa ju je zavolio i muž i narod. Osim što je dvor bio stjecište glasovitih umjetnika, osnivala je dobrotvorne udruge pa i upravljala vojvodstvom kada je Alfonso bio na putu.

Daleko od svojih Borgija, oca i brata koji su, uostalom, u međuvremenu umrli, čini se da je pronašla mir i svoju pravu prirodu. Umrla je te sahranjena u samostanu koji je sama utemeljila, a posljednje su joj riječi bile: “Kako je život čudesan”.
Ako i nije bila posve bezazlena, uzevši u obzir okolnosti u kojima je stasala, pokazalo se da je papinoj kćeri samo trebala dobra prilika da pokaže dobrotu i dostojanstvo. I Dario Fo stoga se pridružio onima koji je nastoje nakon toliko stoljeća “rehabilitirati” i pažljivo iz njezine ruke ukloniti čašu s otrovnim vinom.•

#LUCREZIA BORGIA

Izdvojeno

1. svibnja 2020. - 16:06