Split i Dalmacija imaju više svojih identitetskih uporišta, nosivih stupova ili kolôna, među kojima pak nema ni jednog bez kojeg bi cijela konstrukcija ove vrste sentimenta mogla stameno stajati, mimo rizika za lomljenjem, padanjem ili urušavanjem.
Hajduk je, kako ono, svetinja, mitomanska kula babilonska iliti kaštil podmarjanski čija besmrtnost traje na način onih mitoloških hidri i meduza, sirena i nimfa, bez obzira na to što je malo klubova koje može pobijediti i poraziti. Čakavština nam je materinski jezik u koji se kunemo i koji obožavamo, istodobno šutke dopuštajući da agresivno prodiruća i sve to nametljivija štokavština metastazijski preuzimlje primat. Klapska pjesma tonska je osobna karta sviju nas, ali nismo pozvali ni liječnika ni ljekarnika kad je skliznula s kolosijeka...