U siječnju 2017. jedan prikaz zaključio sam ovim riječima: „Na koncu, dopustite mi malo prostodušne čitateljske euforije: 'Ispovijedam' Jaumea Cabréa autentično je remek-djelo!“
Pretpostavljam da možete naslutiti s kakvom sam radošću četiri i pol godine kasnije dočekao izlazak „Eunuhove sjene“, nove knjige pisca koji me izbacio iz cipela (ovo „nove“ shvatite relativno, jer se radi o libru izvorno objavljenom 1996., dakle prije „Glasova Pamana“ iz 2004. i „Ispovjedam“ iz 2011., dvaju romana koji su kod nas već prevedeni).
Na izmaku petoljetke ispunjene žudnjom za Cabréovom novom knjigom (pa makar bila i stara), libar je osvanuo na mom kantunalu, i to u prijevodu Borisa Dumančića koji je odradio maestralan posao s dvjema prethodnim romanima katalonskog m...