Pričigin je krenuo u velikom stilu, a nakon prvih pripovjedača i pripovjedačica na temu inflacije te gostovanja majstorice sevdaha Amire Medunjanin teško je zamisliti da u amfiteatar Doma mladih može stati više publike. Ljudi je bilo, ono, "do čepa" tako da ako je netko i imao strahove oko toga da bi se na Festival pričanja priča mogle odraziti koronarne stranputice i promjena u operativnom timu koji ga vodi – teško griješi.
Šesnaesto izdanje Festivala pričanja priča Pričigin u ženskim je rukama i sve sluti na dobro. Do subote Splićane očekuje još niz zanimljivih priča, a za prve dojmove pitamo novu umjetničku direktoricu i dugogodišnju moderatoricu festivala Patriciju Horvat:
- U uvodniku za mrežne stranice Pričigina ove sam godine napisala da mi je od 2010., kada sam počela voditi pričiginski program hrvatskih spisateljica i pisaca, svake godine nakon "odrađene" večeri srce bilo puno. No nikad kao ove godine!
Ove mi se godine čini da se to mnoštvo predivnih osjećaja, topline, ganuća i zahvalnosti, već satima izlijeva iz mojeg srca po ulicama Splita i rado bih osobno zahvalila svakoj osobi koja nas je došla podržati pljeskom. Sudionicama i sudionicima već sam, dakako, zahvalila što su nam priuštili takvu predivnu večer.
Što je novo, a što isto na Pričiginu?
- Koncept festivala ostavile smo manje-više isti jer se pokazalo da je publika njime zadovoljna. I dalje su tu tematske večeri na kojima priča više pripovjedač(ic)a, večeri na kojima pričaju predstavnici/e određene struke i autorske večeri. Neke smo programe možda malo preoblikovati, uveli neke nove, ali "kameni temeljci" ostaju isti.
Najvjerojatnije će i ubuduće ostati termin, vezan uz Svjetski dan pripovijedanja, a odgovara nam to što je izvan turističke sezone. Novost se više odnose na projekte "oko" Pričigina. Ove smo godine, na primjer, postavili izložbu fotografija s prvih 15 Pričigina, koja se do kraja tjedna može pogledati u Galeriji Fotokluba Split u Marmontovoj 5. Organizirali smo i party otvaranja koji će, vjerujemo, postati tradicija.
Osim toga,pokrenuli smo projekt "Pričigin na otocima" kako bismo veselje Pričigina donijeli i publici izvan Splita i okolice te ćemo 21. i 22. travnja gostovati na Cresu i Lošinju s "udarnom reprezentacijom" pričiginskih pripovjedač(ic)a. Također nam je cilj privući što više mlade publike, pa planiramo projekte sa srednjoškolcima i studentima.
Koliko je novih pripovjedača ove godine? Odazivaju li se rado pozivu "stari" i zašto, što kažu?
- Zajedno s moderatorima ove godine na Pričiginu nastupa 46 sudionica i sudionika. Od toga njih 33 prvi put. Uvijek se trudimo dovesti što više novih imena, otkriti nove talente i dati priliku onima koji još nisu nastupili.
Stari se pripovjedači uglavnom rado odazivaju. Obično ih mogu spriječiti samo neke druge obaveze. Nastupiti na Pričiginu postalo je pitanje časti i prestiža. Mnogi pisci i spisateljice taj nastup poslije stavljaju u životopis.
Prvi dan Pričigina smo od Siniše Pavića čuli da je godinama priželjkivao da ga pozovemo, ali je ujedno strepio od toga jer doista nije lako stati pred nekoliko stotina ljudi i ispričati svoju priču. Tim više što su pisci i spisateljice uglavnom introvertirane osobe nenavikle na "performanse" pred takvim mnoštvom ljudi. Ali na kraju svima bude drago što su došli, za što je zacijelo zaslužna jedinstvena pričiginska publika i ta čarobna atmosfera koja svakog ponese i ispuni.
I zato svi redovito kažu da će rado doći opet.
Čime ste se se rukovodili u osmišljavanju programa? Što Vam je bio debitantski cilj?
- Cilj je prije svega pružiti publici raznovrstan i kvalitetan program. Kao uporišne točke držala sam se stalnih programa: večer hrvatskih, pa regionalnih, pa splitskih pisaca i spisateljica. Željela sam i dvije autorske večeri s jakim imenima i silno mi je drago što su Amira Medunjanin i Rade Šerbedžija pristali gostovati.
Također sam željela kombinaciju starih i novih moderatora i više moderatorica nego inače. Općenito mi je želja da zastupljenost muškaraca i žena na Pričiginu bude podjednaka, ali to nije lako postići, jer ovisi o tome tko je raspoloživ na određeni datum, a pomalo i o tome tko se više usudi.
Odabir tema, naslova i "struka" koje ove godine pričaju bio je, kao i obično, timski rad te zahvaljujem svima koji su se uključili u taj proces, a osobito "bivšem vodstvu" Pričigina.
Što je bilo najteže?
- Zahvaljujući Petru Filipiću, Renatu Baretiću i Viktoriji Šižgorić Zorić, koji su nam uvijek bili spremni pomoći savjetima i idejama, meni i Maji Vrančić nije bilo teško "preuzeti" Pričigin. Izazovno je bilo to što smo imale manje od šest mjeseci za pripremu jer se prošli Pričigin zbog pandemijskih uvjeta održao u rujnu, a ne u uobičajenom terminu u ožujku.
Nije bilo posve lako pohvatati sve konce, ali nitko od nas nije od jučer u Pričiginu, tako da smo mnogo toga znale i mogle predvidjeti. Sad puno bolje znamo što se još može popraviti i na čemu treba dodatno poraditi iduće godine.
Svakako bi nam bilo drago kad bismo mogli dobiti veću financijsku potporu jer u doba inflacije, koja nam je bila pričiginska tema, sve je poskupjelo, a potpore su se smanjile ili u najboljem slučaju ostale iste. I zato pozivamo sve koji nas mogu podržati makar malom donacijom da je uplate na račun Pričigina, podaci su na našim mrežnim stranicama.
Može li Pričigin u ovakvom konceptu još rasti?
- Rast Pričigina ovisit će o interesu publike. Meni je i prošle godine, kad su barba Pero i Renato najavili ukidanje festivala, a i ove, kad ga ipak nastavljamo, bilo i ostalo najvažnije to što je publika pokazala da joj Pričigin itekako treba i da ga jedva čeka. Dok god bude tako, potrudit ćemo se da bude i Pričigina. A bude li još puno, puno više publike, možda ćemo doista morati potražiti novi prostor, evo neki već predlažu Poljud.
Pa što se još može popraviti i na čemu treba dodatno poraditi iduće godine, kako ste rekli?
- Kao što sam već spomenula, cilj nam je približiti Pričigin mladoj publici i dovesti ga u druge krajeve Hrvatske, možda čak stvoriti od njega nacionalni festival, koji će ipak uvijek imati uporište u Splitu. Već sad čujemo da nas, zahvaljujući streamu i snimci svih večeri na YouTubeu, gledaju i podržavaju u svim krajevima Hrvatske i to nas veseli.