Da se boga možeš odreći i njemu uteći, ali takozvanim bližnjima, dakle obitelji, ne, svjedoči slučaj Simone de Beauvoir.
Godine 1954. ona je dovršila kratki roman "Nerazdvojne" i dala ga na čitanje svom partneru Jean-Paulu Sartreu. Možemo samo nagađati koje je riječi on izabrao da izrazi svoje mišljenje kako rukopis nije dobar, ali to zapravo nije ni važno.
Između fraze "nevista, ovo ti je za škovace" ili nešto uviđajnije formulacije "dušo, možeš ti i bolje" suštinski i nema neke osobite razlike, barem govorimo li o sadržaju kritike, sve ostalo je pitanje stila i pristojnosti.