Nema ga, ne… nije još takav rođen, ali je, jedan baš takav – već umro… U revnosti svojih tišina i mrakova gdje su im župnici i dušobrižnici dali leći i otpočinuti, miruju i čekaju knjige rođenih i knjige umrlih – svi ti batisterijski libri i nekrologiji posthumnosti – čameći u popovskim kućama ili svećeničkim arhivalijama, ter čuvajući od izgubljenja i loze prezimenâ i koljenâ nadimaka…
Ima tako u Dalmaciji – velika je Dalmacija: ne dajmo da nas prevare! – i malo selo Mravinci; selo, zaseok Solina, kojemu onomastičko-leksička pluralia tantum neće udijeliti veću velikost od, recimo, susjednoga splitskoga kvarta, na primjer Mejaša, ali mu neće oteti ni datost što je u njemu rođen, ter što je iz njega stvarao brončaniju od zvona i trajniju od mjedi knj...
