StoryEditor
KnjiževnostLibrofilija

Kome vjerovati ako ne možeš ni sebi?

13. listopada 2020. - 11:20
Melanie RaabeWikipedia

S komplimentima ne valja pretjerivati. Presoljeno laskanje može koji put imati i potpuno suprotan učinak, pa odvraćati potencijalnu publiku od neke knjige, umjesto da je nagovori na čitanje. "Sjena" Melanie Raabe, njemačke autorice beninskog porijekla, stigle nam je, primjerice, s tako srdačnim preporukama da se čovjek htio-ne htio mora upitati jesu li to čista posla.

Časopis "Booklist" libar je preporučio oduševljenom tvrdnjom kako su "fanovi Paule Hawkins i Gillian Flynn dobili novu muzu". To, naravno, na prvi pogled izgleda sjajno, a već na drugi, ne baš tako blistavo. Naime, dotične dvije dame sasvim sigurno ne igraju u istim ligama. Gillian Flynn napisala je djelo koje bismo zamalo mogli nazvati velikim američkim romanom. Jer, njezina "Nestala" ponudila je zanatski besprijekoran krimić, ali i dojmljivu fresku Amerike poharane ekonomskom krizom 2007. godine te nijansiranu, tjeskobnu studiju bračnih odnosa.

Paula Hawkins napisala je "samo" odličan triler. To, naravno, nije malo, dapače, ali nije ni dovoljno da bismo je stavili u isti rang s autoricom kakva je Flynn. K tome, ove dvije spisateljice uspjele su modelirati potpuno nesukladne protagonistice. Dok je Flynn ponudila snažnu, manipulativnu i beskrupuloznu junakinju, Hawkins je portretirala ranjivu ženu koja polako gubi kontrolu nad vlastitim životom.

Kako u usporedbi s njima stoji junakinja Melanie Raabe? Kanadski pisac Ian Hamilton naziva je fascinantnom, ističući kako ga podsjeća na Lisbeth Salander. Opet se, dakle, suočavamo s ocjenom koja se na prvi pogled doima spektakularno. A na drugi?

FIKCIJA O BOGATOM DRUŠTVU

Prije svega, valjalo bi reći ponešto o slavnoj gospođici koju je njezin književni otac Stieg Larsson vodio kroz tri knjige, da bi nakon njegove smrti starateljstvo u nova tri libra preuzeo imenovani joj "poočim" David Lagercrantz. Meni se čini kako svi oni koji i dalje neumjereno hvale Lisbeth Salander to rade pod dojmom prvoga romana, zaboravljajući pritom kako ju je serijalizacija u međuvremenu pretvorila u neku vrstu plošne superjunakinje koja, doduše, nema nikakva supersvojstva, ali nema ni premca kad je riječ o korištenju informatičke tehnologije, pa je utoliko nadmoćna svakom čitatelju.

U usporedbi s njom, Norah Richter autorice Melanie Raabe kudikamo je slojevitiji lik. Ima trideset i koju godinu, a već dva desetljeća pokušava - i ne uspijeva - razumjeti što je njezinu najbolju prijateljicu svojedobno ponukalo da se ubije. Ta nezalječiva trauma vjerojatno je i razlogom što je svojedobno postala ovisnicom. Danas je čista, radi kao novinarka u kulturi, no privatni život opet joj je dospio u škripac. Tek je izašla iz jedne veze koja se doimala čvrstom, pa se odlučila resetirati na svim razinama. Iz Berlina se preselila u Beč, gdje je s lakoćom našla izazovan i dobro plaćen posao (tako je to u velikim kulturama i bogatim društvima).

Norah nije, međutim, bogzna kako simpatična, barem ne na prvu. Doima se hladnom i distanciranom, lako ju je razljutiti, teško obuzdava poriv da se sukobi s bilo kime tko joj nije simpatičan... Ona nije ni po čemu iznimna, savršeno je obična, poput većine ljudi svoje slabosti, makar i nehotice, izlaže tuđim pogledima, a vrline, još, nehotičnije skriva. Ukratko, ona baš i ne podsjeća na Lisbeth Salander, i to je dobro.

KOMPLICIRAN RASPLET

Njezine nevolje počet će odmah nakon preseljenja. Na ulici će je presresti stara prosjakinja koja će joj proreći da će 11. veljače u Prateru, s jakim razlogom i slobodnom voljom, ubiti muškarca koji se zove Arthur Grimm. Taj uznemirujući susret Norah bi vjerojatno brzo zaboravila da uskoro u njezin život nije ušao čovjek koji se zove jednako kao i najavljena žrtva njezina ubilačkog pohoda. Na toj točki pokrenut će se moćni zamašnjak strepnje i paranoje koji će uskoro dovesti u pitanje sve ono što je junakinja donedavno mislila da s pouzdanjem razumije i zna. Svakim novim poglavljem zaplet će se dodatno zagropavati, taman kad pomisliš da je radnja fiksirana na jednom kolosijeku, ćudljiva skretničarka u osobi autorice prebacit će je na drugi par tračnica, sve do finala koje će se, bogami, za standarde klasičnog krimića, protegnuti na neuobičajeno velikom prostoru. Ali to je valjda neizbježno: kad domisliš beskrajno kompliciran zaplet, rasplet ne možeš odmrsiti u nekoliko rečenica, nego ti trebaju deseci stranica.

"Sjena" (prijevod potpisuje Dalibor Joler) je vrlo dobar, suvereno vođen krimić, ali i libar koji propituje granice našeg povjerenja u druge (konačno, i u sebe same), ohrabrujući sve one koji zlovoljno zaključuju kako je naše razumijevanje svijeta oko nas uvijek krnje i podložno manipulacijama.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

13. listopad 2020 12:38