Georgi Gospodinov nije pisac knjiga, nego knjižnica. “Vremensko utočište” de iure je njegov treći roman, a de facto treća biblioteka.
To, naravno, ne znači da ovaj bugarski autor škraba debele kupusare bez kraja i konca. Radi se naprosto o tome da on uživa u prekoračenjima svake vrste, slobodnom žongliranju i žanrovima i pričama te njihovom osebujnom preplitanju.
Tko je čitao “Fiziku tuge”, naslov koji mu je kod nas donio gorljivu, usudio bih se reći, sljedbu privrženika, zna o čemu govorim. U tome libru on na jednom mjestu ističe: “Zamišljam knjigu koja sadrži svaki rod i žanr. Od monologa, preko Sokratovih dijaloga, do epa u heksametru, od priče, preko traktata, do popisa. Od visoke antike do upute za klaonice. Sve može biti skupljeno i preneseno u takvoj knjizi. Da se p...