StoryEditor
Književnostiz staroga grada

Kakav je Tonko bio čovjek ponajbolje se vidjelo kad je nakon predstavljanja moje knjige išao pomoći u skupljanju katrida, kaže Damir Carić

13. kolovoza 2020. - 08:00
Tonko Maroević,Damir Carić i Sanja Roić na predstavljanju knjige u Vrboskoj  Mirko Crnčević

       Stanovnici otoka Hvara su u utorak navečer s velikom tugom primili vijest da je iznenada u svome domu u Starome Gradu – Farosu preminuo akademik Tonko Maroević, istaknuti hrvatski književnik, povjesničar umjetnosti i publicist. A osim svih njegovih stručnih referenci i brojnih nagrada, o kojima se sada puno piše, barba Tonko je iznad svega bio jednostavan i skroman čovjek, prijatelj, veliki podupiratelj kulture i kulturnih događanja ne samo na škoju, nego i u cijeloj Lijepoj našoj.

        Još u ponedjeljak navečer je, zajedno s prof. dr. sc. Sanjom Roić, predstavljao moju knjigu "Hvarski triptih" (Parvi dil) u vrtu palače Biankini. Ljudi su voljeli čuti njegovu kritiku, njegovu nadahnutu riječ, došlo nam je više od sto ljudi, među njima i njegova supruga Iva. Te večeri bio je iznimno duhovit i veseo, od mene je zatražio da pročitam jedan dio o žanjanju lavande, noćivanju pod vedrim nebom i gledanju u zvijezde koji se njemu posebno dopao, da bismo se na kraju baš lijepo smijali i družili. No, prije te opuštajuće atmosfere poželio sam da se za dvije godine opet nađemo u istom društvu kada bude gotov 'drugi dil' triptiha, a kakav je naš Tonko bio čovjek ponajbolje se vidjelo iz toga što se on nakon predstavljanja knjige digao i išao pomoći u skupljanju katrida po vrtu, na što sam mu ja rekao da se ostavi toga, jer imamo one koji će to odraditi – kazao je Damir Carić, naš kolega novinar i spisatelj.

image
Tahir Mujičić: Vidjeti ga s librima 'šotobraco' preko Tvrdalja bilo nam je tako prirodno kao i činjenica da je na Tvrdalju bio sam Tvrdalj
 
Neja Markičević/hanza media

       Cijeli život ga je, kako dodaje, podržavao baš kao i sve druge koji su se nesebično davali kulturi našega najstarijeg grada. A u utorak ujutro je Tonkota vidio posljednji put kada je u gradskoj luci kupovao srdele, očekivao je da će mu u srijedu navečer doći na predstavljanje knjige u Jelsi zajedno sa profesoricom Roić i književnikom Tahirom Mujičićem, a dan kasnije u Hvaru. No, u utorak u suton dana i do njega je stigla tužna vijest, pa se tada čuo s Tahirom, koji mu je plačnim glasom samo ponavljao "Ni ga već, ni ga već..". Predstavljanja su stoga do daljnjega odgođena.

S LIBRIMA ŠOTOBRACO

       ▪ Kad sjedite Čekate kraj Život traje Predugo Hodate li životom Hodate li svijetom I usput sadite cvijeće Život Život je Prekratak" - napustio nas je neumorni vrtlar hrvatskog cvjetnjaka svih umjetnosti. Zagovornik svih muza i, štoviše, njihov glasnogovornik. Otišao Je naš Tonko, jer Tonko nije bio samo otac svojih sinova, nono svojeg unuka, brat svoje braće i njihovih obitelji, muž svoje Ive. Nije bio ni običan susjed, sumještanin, kolega po peru i po makineti – rekao je Tahir, čovjek koji je i sam dao golemi doprinos starogrojskom Faro(pi)su, te nadalje tvrdi da je Tonko bio i ono što je na ovom svijetu ponajteže biti... Čovjek Čovjek..., koji je volio i koji je bio toliko voljen. I još nešto što je ponajviše kompliment za dobre ljude "On je bio Naš".

image
Festival Faro(pi)s, Tonko između Jovana Brajovića
i Ervina Jahića 
privatni album

                  
       "... Gdje god bi došao, ljudi bi govorili: on je naš. U ta tri mala slova... U "n", u "a" i u "š" smjestio se sav naš dobri Tonko. Toliko je bio naš da smo povremeno osjećali i krivnju jer smo ga otimali njegovoj obitelji. A kad bi i njih bolje upoznali, shvatili bi da su i oni uvijek bili i ostali naši. I to "naš", za nas koji smo ga voljeli, više ga je određivalo nego sve zaslužene titule, sva čudesna djela koja su u pravilu uvijek bila za nekog drugog... Za nas. Za nas je to što je Tonko živ i zdrav i vječan bilo nešto što se uvijek podrazumijevalo. Vidjeti ga s librima "šotobraco" preko Tvrdalja bilo nam je tako prirodno kao i činjenica da je na Tvrdalju bio sam Tvrdalj, stari grad Faros. Te tri činjenice, Faros, Petrov Tvrdalj i Tonko bila su tri određenja jednoga prostora, jednoga mentaliteta i jedne "race". Porti je naš Tonko. Naš Pujeta... Ostali smo za njim mi njegovi – govori Mujičić.

       Međutim, akademik Maroević je po svome djelu bio cijela jedna institucija, čovjek koji se rado družio s ljudima od pera, ljudima od stiha, kazalištarcima, likovnim umjetnicima, kolekcionarima, galeristima..., uvijek je bio pri ruci želeći svakome samo dobro, uspjeh i afirmaciju. Nikada nije bio sebičan, mada je iznad svega volio svoj Stari Grad – Faros i Starograđane, što je i sasvim razumljivo, jer on od tamo vuče korijene.

       ▪ Naprosto sam tužna, izgubila sam dragog prijatelja, dobrog čovjeka, znanstvenika, svog sugrađanina. Znao mi je reći "...Šera Marice, jo bi sve do za Stori Grod." Uvjereni smo u tome, podupirao je i pratio svojom znanstvenom riječi svaki umjetnički rad stvoren od Starograđana ili o Starome Gradu, svom Paizu. Veliki zagovornik i sudionik pjesničkih večeri - Susreta hvarskih pjesnikinja na tragu Gracioze Lovrinčeve Jazik naših materih u Tvrdalju. Hvarske pjesnikinje mu ostaju trajno zahvalne na svim lijepim riječima napisanim i izgovorenim. U našim srcima ostaje naš šer Tonko, velik i uman, radišan i jednostavan, dragojuban i sarčeni naš, bloženi bilig svega škojorskega/duboko u žunte ukorijenjenega/vijentulon jubavi/obavijenega - zaključila je Marica Buratović, začetnica Susreta pjesnikinja, umirovljena učiteljica, spisateljica i čakavska pjesnikinja.
 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

17. rujan 2020 06:14