Rosa prozne dalmatinskosti u drugom krilu XX. vijeka rado se izvoljevala hvatati na trodobnoj mjeri smislene i tematske zaokruženosti.
Tako, Živko Jeličić ispisao je više od tisuću i dvije stotine stranica svoje "Splitske trilogije" što ju čine Ljetnih večeri (1966.), Šašava luna (1973.) i Balada o kostima (1988.), ali su te tri "cigle" ostale u osoju pomnje nacionalne nam literature za razliku od, primjerice, "Morlačke trilogije" Ivana Aralice u sastavu Put bez sna (1982.), Duše robova (1984.) i Graditelj svratišta (1986.), koja trilogija čini važan nosivi stup svekolike ovdašnje književnosti novijega vremena, dok "Jadranska trilogija" Nedjeljka Fabrija polaže kupolu na kopulu tek minulih vjekova i milenija, ter nadograđuje triforsku tradiciju na kapitelima otprije...