U okrugu Charon u saveznoj državi Virginiji živi četrnaest tisuća dvjesto osamdeset sedam stanovnika koji svoje duhovne potrebe namiruju u dvadeset jednoj crkvi. A opet, teško se oteti dojmu kako je bog rekao laku noć tome predjelu i ljudima. Ambijent u koji je situirana radnja romana „Svi grešnici krvare“ S. A. Cosbyja (hrvatski prijevod potpisuje Ira Martinović) ne čini se nimalo neobičnim za tradiciju krimića, jer što se ljudi više i pompoznije zaklinju u svevišnjega, više je i licemjerja. Ni zločini o kojima se između korica ovoga libra pripovijeda nisu nimalo neobični.
Kao da se pisac ne bavi američkim jugom, nego europskim sjeverom, ubija se serijski, zastrašujuće okrutno, na tragu prakse koju su izbrusili nordijski autori. A opet, radi se o libru kojemu je teško, ako ne i nemoguće pronaći parnjaka u suvremenoj žanrovskoj produkciji.
Glavni junak romana Titus Crown prvi je crni šerif u povijesti okruga, a na taj je položaj izabran nakon što je njegov korumpirani prethodnik dodijao manje-više svim stanovnicima, bez obzira na boju kože. Za razliku od sličnih provincijskih policajaca, on je visoko obrazovani kriminalist iza kojega je respektabilni staž u FBI-ju. Zašto je netko takav digao ruke od obećavajuće karijere i vratio se u zabit u kojoj je rođen?
Službena verzija glasi da se na uzmak odlučio kako bi bio pri ruci ostarjelom ocu, no od prve stranice autor nam sugerira kako je Titus ustvari iz velikog grada utekao izmučen proživljenom traumom. Dremljivu provincijsku rutinu u kojoj su sitne krađe i sporadične tuče pijanaca najuzbudljiviji događaji, razbit će drama u školi.
Rastrojeni mladić crne boje koži ubit će omiljenog bijelog profesora, a potom pasti pokošen hicima šerifovih zamjenika. Taj događaj zakuhat će tinjajuće rasne napetosti do točke ključanja, a kad se uskoro otkriju posmrtni ostaci nekolicine crnih dječaka koji su prije smaknuća zvjerski mučeni, zajednica će se raskoliti na dva nepomirljiva tabora.
Dok s malim timom svojih suradnika, među kojima ima i onih čija je lojalnost sasvim upitna, bude pokušavao raspetljati komplicirani slučaj serijskog ubojstva, Titus će morati vješto balansirati između dviju društvenih skupina koje ga sve manje podnose. Za jedne je, očekivano, previše crn, a za druge je Oreo, ljudska inačica popularnog keksa crne vanjštine s bijelim punjenjem. Stvar će se dodatno zaoštriti kad svima postane jasno kako ubojica nastavlja s krvavim pohodom i kako se radi o domaćem čovjeku, nekom susjedu ili dobrom znancu koji je skladno uklopljen u lokalnu sredinu.
S. A. Cosby besprijekoran je žanrovski zanatlija koji vrlo dobro zna kako orkestrirati veliki ansambl likova i održavati napetost. Kriminalistička drama prepliće se s osobnom koju proživljava njegov glavni junak čiji su delikatni odnosi s ocem, bratom, novom i starom partnericom stalno na rubu konflikta. To je sasvim dovoljno da bi bilo koji krimić dobio palac gore, no najveća vrlina ovoga rukopisa nadilazi žanrovski protokol i njemu sukladna očekivanja.
Ovaj zavodljivi libar iz niše southern noira ponajviše osvaja slikom društvenih odnosa koje nijansirano predočava, a čiju je suštinu naznačio već na drugoj stranici knjige: „Jug se ne mijenja. Možete pokušati sakriti prošlost, ali ona se svaki put vrati i svaki je put gora nego prije. Svaki je put sve užasnija. (...) Jug se ne mijenja... Mijenjaju se samo imena i datumi i lica. A ponekad se ne promijeni čak ni to. Ponekad zatvorite oči, a čekaju vas jedan te isti dan, jedna te ista lica. Čekaju vas u tami...“
Stoljeće i pol nakon svršetka građanskoga rata bijeli južnjaci većinski se zaklinju u konfederacijske vrijednosti, podižu spomenike ljudima koje drže herojima - unatoč činjenici što su oni bili robovlasnici, zlostavljači i ubojice, ili možda upravo zbog toga - te rado paradiraju zamaškarani u uniforme poražene vojske pokušavajući raspiriti strah.
Segregacija, doduše, na papiru ne postoji, ali se u praksi malo što promijenilo, dvije skupine žive dva odvojena života koji se rijetko i nevoljko dodiruju, u pravilu na štetu crnačke zajednice. Rasna nejednakost je sveprisutna i sveobuhvatna, nema toga polja društvenog života u kojemu ljudi tamne boje kože uživaju u jednakim šansama kao i bijelci.
Cosbyjev libar iz prezrene žanrovske niše u tom je smislu instruktivan kudikamo više od cijelih paleta svezaka takozvane visoke književnosti. Utoliko i ne treba čuditi što se našao na popisu najboljih knjiga prošle godine u izboru Baracka Obame.