StoryEditorOCM
KnjiževnostHommage u Parizu

Iza samozatajne Tatjane Radovanović niz je samostalnih i skupnih likovnih izložbi u Hrvatskoj i Francuskoj. Cijelog života bila je posvećena očuvanju baštine

Piše Mirko Crnčević Fotografije Damir Perinić
3. prosinca 2021. - 15:37

Premda je bio predviđen za 25. ožujka 2021. godine AMCA (Udruga bivših studenata hrvatskih sveučilišta) je, zbog pandemije koronavirusa, tek 8 mjeseci kasnije u Hrvatskom veleposlanstvu u Parizu priredila veličanstveni hommage Tatjani Radovanović (Gdinj, 1933. - Zagreb, 2019.), istaknutoj hrvatskoj pjesnikinji, akademskoj slikarici i grafičarki.

AMCA već više od trideset godina ustrajno radi na širenju hrvatske kulture u Francuskoj, a večer sjećanja na Tatjanu Radovanović, dugogodišnju članicu te udruge, upriličena je baš nekako u vrijeme kada je francuski predsjednik Emmanuel Macron posjetio našu zemlju.

Veleposlanstvo RH, u ime kojeg je nazočila Lea Lasić, je pak odabrano za mjesto održavanja tog događanja, jer i ono po prirodi stvari promiče hrvatske interese i kulturu. U ambijentu ispunjenom Tatjaninim slikama i grafikama posjetiteljima je posve detaljno o njenom slikarstvu govorio Damir Perinić, a o pjesništvu Vlatko Marić. Naravno, hommage je bio prožet recitalima pjesama te vrhunske intelektualke (Maja Cioni, Madeleine Kristl, Ivanka Jardin i Maja Perinić) koje je, istini za volju, upravo ona najsnažnije interpretirala.

Podsjetimo, Tatjana Radovanović je ustvari kćerka zaslužnog hrvatskog humanista, slikara, pjesnika i društvenog radnika profesora Ivka Radovanovića, te sestra likovnog umjetnika Iva Radovanovića.

Bila je članica Društva hrvatskih književnika iza koje su ostale zbirke pjesama što ih je pisala na hrvatskom standardu, zavičajnoj čakavici i francuskom jeziku (Živo stinje; Tragom zalutalih jeka; Od Gdinja do Pariza, od Montparnassa do Montmartra aller-retour). Na pjesničkoj manifestaciji "Croatia rediviva" (2005.) dobitnica je nagrade Ovjenčanog pjesnika (poeta olivatus), a neke njezine pjesme su uglazbljene (Dinko Fio i drugi), dok su neke uvrštene u antologiju francuskog pjesništva.

Samooptužba

Iza te Gdinjke, za koju kažu da je bila prava ambasadorica hrvatske kulture u svijetu, niz je samostalnih i skupnih likovnih izložbi u Hrvatskoj i Francuskoj, a cijelog svog života bila je posvećena očuvanju kulturno-povijesne baštine svoga škoja i domovine općenito. Prisjetimo se samo mnogobrojnih pjesničkih susreta u kojima je sudjelovala kao organizatorica ili sudionica, zatim angažmana na obnovi stare župne crkve sv. Jurja iz 1576. godine u rodnom joj Gdinju...

Skromna i samozatajna uvijek je bila spremna pomagati drugima, a i dobrotvorni rad joj nije bio stran. Primjerice, tijekom Domovinskog rata Muzeju grada Vukovara darovala je triptih grafika s natpisom "Rekvijem za Vukovar".

Tatjana je za života bila dobitnica nekoliko vrijednih odlikovanja i priznanja, a posebno je se dojmila svojedobna "Nagrada za životno djelo Općine Jelsa", na što je tada s velikom zahvalnošću odgovorila stihovima svoje pjesme "Samooptužba ili samoopravdanje" - Prerani pljesak ima čudnu moć, da gledanju i kretanju promijeni kut, da posve skrene il' stane na put; odnosno završnim riječima iz jedne starogrčke drame (tragedije) - Nijedno biće, nijednog smrtnika nemoj proslavljati sve dok životu njegovom ne dođe kraj ili dok ga neki teški ne zadesi jad.

Stoga slobodno možemo reći da zaslužuje biti uzorom istinskim domoljubima, umjetnicima, svima onima koji odgajaju, podučavaju..., a da će njena djela tek s vremenom biti sve više prepoznatljiva i vrednovana.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. siječanj 2023 18:39