StoryEditor
KnjiževnostGodina čitanja

Imat ćemo spomen-sobe Smoje i Delmate, bibliobus, besplatno članstvo za mlade i kafeteriju u knjižnici, najavljuje Grozdana Ribičić, ravnateljica GKMM

Piše Jakov Kosanović
15. siječnja 2021. - 12:30
Grozdana RibičićNikola Vilic/Cropix

Ova godina bit će valjda godina oporavka. Sasvim će izvjesno biti godina cijepljenja. Članovi Vlade koji nisu preležali Covid-19 javno su se cijepili. Bit će ovo i "Godina čitanja u Hrvatskoj“, odlučeno je na vladinoj sjednici u zadnjem tjednu prosinca 2020. Plan je promovirati kulturu čitanja koja bi, rečeno je, što većem dijelu građana trebala omogućiti čitanje sa zadovoljstvom i razumijevanjem, uz slogan "Čitajmo da ne ostanemo bez riječi“.

Sprema se lepeza aktivnosti, od nagrada za najbolju knjižaru do natječaja za najbolju video najavu knjige za učenike, te od međunarodnih konferencija o čitanju do nagrada mladih za književnost. Svakako, neka od pitanja koja se nameću su – koliko smo spremni za takav akcijski plan? Čitaju li više išta naši ljudi i što dajemo čitati djeci? Vole li to oni? O tome smo razgovarali s Grozdanom Ribičić, ravnateljicom Gradske knjižnice Marko Marulić, koja je prije aktualne funkcije dugo vodila upravo dječji odjel Knjižnice.

Kad smo razgovarali prije godinu dana, kroz mrežu od deset Marulićevih knjižnica godišnje bi prošlo više od 400 tisuća ljudi. Čitalačke strasti očito ima, a koje sastojke GKMM ubacuje u recept?

- Mnogi od tih ljudi bili su posjetitelji naših programa, radionica, promocija, tribina i izložaba. Na radionice za djecu dolazile su cijele obitelji, čekali bi da dijete završi s radionicom i boravili s drugim djetetom u igraonici, pročitali bi mu nekoliko slikovnica, družili se s drugim obiteljima, čitali nešto, pogledali izložbu...

Godina obilježena koronom učinila nas je strpljivima i kreativnima pa smo dok smo mogli održavali programe uživo. Danas organiziramo virtualna događanja za sve kategorije korisnika, uz brojne talentirane suradnike i partnere. S njima smo i u godini korone ostali jedna od najposjećenijih kulturnih ustanova u gradu i rekla bih da su oni jedan od recepata masovnog posjeta.

Na različite smo načine izlazili ususret građanima: oprostili smo polugodišnje zakasnine, smanjivali članarine, nabavljali nove naslove, omogućili online učlanjivanje, pokrenuli posudbu e-knjige... Zdravstvenim radnicima ovaj smo mjesec omogućili besplatan upis u knjižnicu. Nastojimo držati fizičku distancu, ali činimo sve da socijalno ostanemo blizu.

Pretprošle godine niste bili zadovoljni položajem knjižnice, brojem članova, djelatnika i knjižnica, sredstvima koja se izdvajaju za kupnju građe... Je li se u međuvremenu štogod promijenilo?

- Teško je govoriti u apsolutnim kategorijama u godini krize. Kraj 2019. bio je itekako optimističan s obzirom na porast broja članova. U ožujku smo, međutim, zatvorili knjižnicu, nakon čega su uslijedila i dodatna prilagođavanja situaciji. Za sada sam zadovoljna jer broj članova nije puno opao, s obzirom na trend u Hrvatskoj. Mogu reći da smo se vratili na početak.

Jedan od bitnih pomaka je da su Grad Split i Gradsko vijeće u ovoj godini osigurali isti iznos sredstava za nabavu knjižnične građe koliko i Ministarstvo kulture i medija. To je ostvareno prvi put iako ih je ugovor s Ministarstvom uvijek na to obvezivao. To je 600 tisuća kuna koje je dao Grad Split, isto koliko i Ministarstvo kulture i medija. Prijašnjih godina to bi bilo oko 150.000 kn do 200.000 kn od Grada.

To je još uvijek malo ako gledamo hrvatski prosjek po gradovima s obzirom na broj stanovnika, ali za nas pravo čudo. Tim više što je ušlo u redovito financiranje u gradskom proračunu - ove godine je planirano 600 tisuća kuna plus 200 tisuća kuna za novu knjižnicu na Mejašima. Grad je sanirao vanjske brisoleje koje su prijetile prolaznicima, popravio je prokišnjavajući krov Središnje knjižnice, a mi smo započeli s ostvarenjem našeg strateškog cilja – besplatnim članstva za djecu i mlade, što ćemo realizirati u fazama.

U prošloj godini pokrenuti su i drugi kapitalni projekti koji će se realizirati ove. Gradonačelnik Andro Krstulović Opara odobrio je dva amandmana na gradski proračun koja je podnijela gradska vijećnica Mirna Kovačić, članica našeg Upravnog vijeća, za uređenje knjižničnih prostora u Zagrebačkoj ulici, i otvaranje novog pjesničko-glazbenog, zavičajnog odjela.

Taj se prostor godinama nije koristio jer je velikim dijelom bio neupotrebljiv zbog prokišnjavanja krova, koji je saniran prije nekoliko godina. Sad su nam dodijeljena financijska sredstva za uređenje tog prostora, a arhitektonski ured ARP Dinka Peračića izradio je idejni projekt nazvan "Piva klapa ispod volta“.

U dio očuvanog prostora smjestili smo doniranu privatnu knjižnicu Jakše Fiamenga, više od 3000 knjiga, uglavnom bogate priručne literature, i time smo udarili temelj za projekt "Zavičajna kuća GKMM-a Split“. Plan je da se s vremenom u svakoj od knjižnica istaknu važne osobe iz splitskog života.

Zadnji amandman na proračun Grada Splita za 2021. koji nam je prihvaćen odnosi se na uređenje još jedne naše prostorije u Zagrebačkoj ulici, koja je u najlošijem stanju, u spomen-sobu Ljube Stipišića Delmate. U razgovorima s upraviteljem Zaklade "Delmata“ iz Zadra Ivanom Peharom dalo se naslutiti da je vrijeme da se naš Delmata vrati kući – u Split. S tim se složila i Delmatina obitelj, kao i s odabranim prostorom u kojem ćemo smjestiti njegovu arhivsku građu, tako da upravo krećemo u realizaciju.

Jedan od razloga za projekt "Zavičajne kuće GKMM-a“ jest taj što smo prošle godine dobili sredstva za uređenje spomen-sobe Miljenka Smoje, što je također odobreno pri izglasavanju gradskog proračuna za 2020. S našim sugrađaninom Feđom Klarićem, koji ima nasljedna prava za spomen-sobu Miljenka Smoje, dogovorili smo njezino uređenje u sklopu naše knjižnice u Žrnovnici, što ima poseban značaj jer je i Smojin grob na žrnovničkom groblju.

U 2020. pokrenuli smo ideju o otvaranju kafeterije u sklopu Središnje knjižnice: bilo bi to mjesto gdje ćemo opet sjesti, razgovarati, razmijeniti ideje, vidjeti i čuti naše književnike...

Primjećuje se da knjižnica želi privući mlađe čitatelje raznim akcijama... Nosi li to plodove? Rastemo li ili izumiremo po čitalačkoj demografiji?

- Naš je strateški cilj upravo to – besplatan upis za sve od rođenja do 18. godine. Već godinama novorođena djeca imaju besplatan upis u knjižnicu, a ove smo godine počeli s besplatnim upisom za djecu do treće godine, jer je cilj osvijestiti obitelj o važnosti čitanja djeci od najranije dobi. Stoga smo tome posvetili i drugu akciju – u prosincu smo jednom članu obitelji upisanog djeteta osigurali besplatan upis. Druga će faza biti besplatni upis za svu djecu u dobi od četiri do sedam godina.

Čitaju i mladi, ali na drugi način, na različitim medijima. Ipak, to nije dovoljno, u brojnim slučajevima to čitanje nije kvalitetno, s udubljivanjem i razumijevanjem namjesto prelistavanja. Ili, kako ja kažem, to je surfanje umjesto ronjenja. Zajednica nakladnika i knjižara svake godine naruči istraživanje čitanosti u Hrvatskoj, a ono iz ožujka 2020. pokazalo je povećanje čitanja za sedam posto.

To je bilo prije pandemije, a vidjet ćemo što će istraživanje pokazati ove godine. Vrijeme pandemije apostrofiralo je ljekovitost čitanja i jedna je od važnih preporuka za smanjivanje stresa. To smo i sami iskusili – kad god bi se navijestile strože mjere, korisnici bi nahrupili u knjižnicu i opskrbili se knjigama.

Pretprošle godine "Marulić“ je odražavao hrvatski prosjek: 66 posto čitatelja bile su žene, 66 posto odrasli, 24 posto djeca, a 10 posto mladi. Najviše se čitala beletristika, a vrlo malo poezija. Je li statistika ostala ista? Ako jest, možemo li zaključiti da su žene izgubile štih za stih?

- Statistiku ćemo raditi krajem siječnja pa ćemo znati preciznije, ali vjerujem da se u jednoj godini struktura čitatelja nije bitno promijenila. Zanimljivo je da je sve više tata koji dolaze s djecom u knjižnicu. Nabava građe mora pokriti široku lepezu interesa i potreba, od djece preko studenata do umirovljenika.

Poezija je izvan svih okvira. Čita se i piše u najrazličitijim prilikama i formama, a u elektroničkom dobu još je dostupnija. Čitanje poezije uživo sve je popularnije. Čitana pjesnikinja Dorta Jagić održala je radionice kreativnog pisanja poezije i u Splitu. Tražilo se mjesto više. U žiži javnosti je i poezija Monike Herceg... U životu su nam stihovi prisutniji nego što bi se reklo.

Oni Jakše Fiamenga i Ljube Stipišića Delmate su stihovi za vječnost, a mnogi i ne znaju da su ih oni napisali i da u knjižnici imamo njihove zbirke poezije. Odavno su izišle iz lokalnih okvira i postale hrvatsko kulturno blago. Delmatino istraživanje klapskog pjevanja svjetska je nematerijalna kulturna baština. Ne bih se brinula za budućnost pjesnika, oni su esencijalni književnici.

Što je na kraju bilo s onih 100 kvadrata odjela za djecu i mlade na Mejašima?

- Unutarnje uređenje trebalo je početi u svibnju, ali je korona to zaustavila. Prostor smo i formalno dobili od Grada Splita na korištenje, a prošao je i tehničku valorizaciju. Svi mi koji čekamo useljenje u novi objekt – zdravstvena ambulanta, ljekarna i knjižnica – vjerujemo da će se to i ostvariti ove godine.

Kad smo kod novijih generacija, kako stojimo s posudbom e-knjiga?

- U duhu stare kineske poslovice koja kaže da je svaka kriza i prilika, odmah sa zatvaranjem knjižnice pokrenuli smo knjižničnu aplikaciju ZAKI Book za posudbu e-knjige. Oko 3,5 posto ukupne prošlogodišnje posudbe odnosi se na e–knjigu, koja je pokrenuta krajem ožujka 2020.

Statistika će pokazati tko najviše posuđuje e-knjige, no po našim dojmovima, to su najčešće osobe od 25 do 40, te srednjoškolci, koji tako čitaju lektiru. Najmanje raspolažemo e-knjigama za djecu, kojih je i najmanje na tržištu. Istraživanja pokazuju da mladi i danas češće posegnu za tiskanom knjigom nego za elektroničkom.

Kao dugogodišnja djelatnica dječjeg odjela knjižnice, što mislite o programu školske lektire - je li dobro kalibrirana za razvoj čitateljske generacije? Preklapa li se prema vašem mišljenju, ono što djeca čitaju i ono što bi trebala čitati?

- Jedno je odgoj čitatelja koji čitaju iz užitka, a drugo čitanje književnih djela u sklopu lektire. Čitatelj koji čita iz užitka odgaja se od najranijeg doba i odgovornost je cjelokupnog društva, od obitelji, vrtića, škole, medija pa do nas knjižničara. Čitanje je temeljna vještina važna za usvajanje gradiva svih školskih predmeta.

Za usvajanje čitalačke vještine jako je važno da se razvija sposobnost čitanja s razumijevanjem. O novim spoznajama u učenju jezika i pisma može se saznati u knjizi prof.dr.sc. Mire Čudine Obradović "Psihologija čitanja od motivacije do razumijevanja“. Lektira koju djeca ne vole može ubiti volju za čitanjem, ali ako nam je za sve kriva lektira, onda mislim da smo svi mi ostali zakazali na svojem polju.

Ono što treba mijenjati, i što se posljednjih godina mijenja, jest izbor obvezne i preporučene literature za lektiru. Odgovornost je prosvjetnih djelatnika što izabrati, ali i na koji način održati sat lektire. Ne treba podcjenjivati mlade čitatelje niti im povlađivati. Škola nije igra, ali s elementima igre i kreativnosti školsko se gradivo može kvalitetno i poticajno obrađivati.

Predavati gradivo materinskog jezika, to bogatstvo pisane i usmene riječi, mora biti izazov za svakog učitelja i profesora. Odgojiti čitatelja da čita s razumijevanjem i užitkom zahtijevan je zadatak, proces koji za rezultat ima brojne benefite za pojedinca i za društvo u cjelini.

Vlada i Ministarstvo kulture prepoznali su ovo vrijeme kao neobično podatno za čitanje. Što biste vi preporučili roditeljima i djeci u ovoj godini, čime da je započnu?

- Posebno nam je drago što je ova godina proglašena Godinom čitanja. Bilo nam je drago i kad je 2017. donesena Nacionalna strategija poticanja čitanja, a dio nje je i ova odluka. U sklopu Godine čitanja pokrenuli su i veliki natječaj za projekt EU-a "Čitanjem do uključivog društva“.

Pozvali ste me na razgovor upravo u vrijeme kad pripremamo prijavu. Taj projekt mnogim knjižnicama u Hrvatskoj daje mogućnost da poboljšaju svoju bibliobusnu službu ili, kao u našem slučaju, da je pokrenu. Projekt daje mogućnost da se bibliobus u punom iznosu financira iz fondova EU-a, kao i brojne popratne aktivnosti za poticanje čitanja, i to za kategorije stanovništva koje do tada nisu imale knjižničnu uslugu.

To je slučaj s brojnim prigradskim naseljima, ali i s mjestima i gradovima u cijeloj našoj županiji koji još uvijek nemaju knjižnicu niti ijedan drugi kulturni sadržaj. Velik je to i hvalevrijedan projekt za cijelu Hrvatsku. Naravno, u tome bi nas trebala podržati Splitsko-dalmatinska županija, jer smo jedna od rijetkih velikih županija koja nema bibliobusnu službu.

Što se tiče preporuka, svatko u našoj knjižnici može naći knjigu za sebe. Stoga nije problem da novo izdanje Epiktetove knjige "O ljudskoj slobodi nađe svoje čitatelje, ili možda zbornik tekstova urednika Žarka Paića koji problematizira pitanje intelektualca danas i njegove društvene odgovornosti.

Rado posegnu i za reizdanjima klasika kao što je Adamsov "Vodič kroz galaksiju za autostopere“ ili Huxleyjev "Divni novi svijet“. I dalje su najtraženiji svjetski i europski književni i publicistički bestseleri, kao i knjige koje su dobile književne nagrade.

Rado se čitaju i hrvatski autori i njihova nova djela, no ne u tolikom opsegu kao strana literatura. Volim istaknuti vrsne splitske književnice koje su nedavno objavile svoje nove romane: "Na vrhu ruž“ Dunje Kalilić, "Između“ Magdalene Mrčele, "Morpho amathonte“ Nade Topić, "U potrazi za jugom“ Sare Kopeczky Bajić, koju smo upravo virtualno promovirali.

Neke od njih nove su nade splitske književne scene, uz već poznata i etablirana imena. U 2021. godini obilježavamo 500 godina od prvog objavljivanja "Judite“ Marka Marulića. Zato možda ne bi bilo loše na početku ove godine pročitati verziju "Judite“ Mira Gavrana. Mi sa splitskom književnicom Andrijanom Grgičević, akademskim slikarom Marinom Baučićem i nakladničkom kućom "Ibis grafika“ pripremamo verziju "Judite“ za djecu mlađe školske dobi. Bit će zanimljivo vidjeti je. Ova će godina biti uzbudljiva!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
12. travanj 2021 18:42