.jpg)
Pitanje uloge crkvenih otaca i općenito religije u društvu na našim je prostorima vazda bilo u živoj žiži interesa široko razmještenoga kruga književnika. Na te je teme, opet, pojačanim zanimanjem i čitanošću redovito brojno i aktivno reagirala i publika.
Namjerno ne spominjem crkvu s velikim C, jer se navod iz prve rečenice specijalistički ne odnosi ni na koju konfesiju: ni na samostan ni na manastir, podjednako kao niti na džamije ili hramove, odnosno eklezije ili sinagoge…
A toj su problematici podjednako pristupali i skriptori profesionalci, kao i literati raspopi, koji su svoje apostolstvo i svećeničko poslanje u hodu zamjenjivali apostatstvom i renegatskim vlastitim izgnanstvom iz reverende, mantije ili habita u civilno odijelo.
Za književnike koji sa zavjetima il...