StoryEditor
Književnostpisma iz vinogradske

Bila je to promocija za pamćenje, Škifić nije zvijezda samo među učenicima: ‘Gdje god bio i što god činio, život je prekrasan i lijep, ako si ti lijep‘

Piše S. Kekez
29. lipnja 2022. - 14:33

U utorak je u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu predstavljen roman omiljenog splitskog profesora Borisa Škifića "Pisma iz Vinogradske". Bila je to promocija za pamćenje, autor je potvrdio dar za zanimljivo izlaganje, čitanje i scenski nastup.

Roman je uz pisca promovirala i književna promotorica Patricija Horvat, a gotovo posve ispunjena velik dvorana Gradske knjižnice pokazala je da unatoč velikim vrućinama bivši učenici, roditelji, kolege i poštovatelji nisu apstinirali od posjeta promociji popularnoga gimnazijskog profesora i spisatelja.

image

Patricija Horvat i Boris Škifić

Vladimir Dugandzic/Cropix
image
Vladimir Dugandžić/Cropix


U "Pismima iz Vinogradske" pisac je književno obradio trogodišnji boravak na Urološkom odjelu bolnice iz naslova, u kojoj je završio još kao student. Bolnički dani, koji uključuju teške preglede, suočavanje s bolešću, pa i umiranje, bili su izazov za Škifića kojemu je, sudeći po reakcijama, uspješno odgovorio.

Omiljeni splitski profesor objavio je novi roman: To iskustvo proganjalo me čitav život, ti likovi stalno su bili pored mene. A sada želim samo jedno

- Vrlo rijetki romani smješteni su u bolnicu. Uz nju se vežu samoća, tuga i rezignacija. Ali u 'Pismima iz Vinogradske' nema bernhardovskoga mraka koji je kod Škifića zamijenio humor i eros", kazala je uvodno promotorica Patricija Horvat koja je promišljenim pitanjima poticala Škifića.

image

Pisca je prihvatila publika, moglo bi i vrijeme

Vladimir Dugandžić/Cropix
image

Ko suvereni vladar katedre, Boris Škifić bio je ležeran i na promociji

Vladimir Dugandžić/Cropix

- Glavni lik romana nisam ja. On i svi drugi likovi, a ima ih 50, izmišljeni su. Međutim oni su izašli iz stvarnih likova. Svaki lik je simbol nečega, pa tako imamo filozofa, slikara, fotografa, liječnike, medicinske sestre... Likova je puno, ali svi su kratko prikazani. Pisao sam na papirićima jer pravi učitelj može stići pisati samo kratko. Kako su ti papirići izgledali kao pisma, tako sam nazvao i knjigu", pojasnio je uvodno Škifić.

- Prije dolaska u bolnicu mislio sam da mogu što hoću. Nisam mislio da će taj trogodišnji boravak u bolnici postati moja tragična i mučna životna epizoda. Najbolju mladost proveo sam u Vinogradskoj, vrlo često sam sanjao taj dugački hodnik i te ljude. Prije šest - sedam godina htio sam ih ponovno oživjeti. Nisam htio prikazati samu bolnicu nego svijet koji nas okružuje. A bolnica ga savršeno prikazuje. "Pisma iz Vinogradske" su roman o životu, i to optimistični. Ovaj roman je potraga za smislom života. Odgovor romana je: Gdje god bio i što god činio, život je prekrasan i lijep, ako si ti lijep, kazao je Boris Škifić koji je u duhovitom tonu obradio i nekoliko "lekcija" na temu što znači biti pisac.

image

Patricija Horvat i Boris Škifić

Vladimir Dugandžić/Cropix
image

Pisac je privukao i ladu publiku

Vladimir Dugandžić/Cropix

- Ako te malo ljudi čita, onda nisi spisatelj. Biti spisatelj znači dobiti ljubav čitalačke publike. Ako čitatelji ne prepoznaju knjigu, bolje ju je spaliti. Dvije komponente određuju jesi li pisac: čitalačka publika i vrijeme. Ja zaista želim mijenjati stvarnost. Dok sam bio učitelj, a za godinu dana to više neću biti, cijelo vrijeme mijenjao sam učenike, rekao je Boris Škifić koji je govorio i o svojoj poetici čipke gdje se cjelina bolje vidi uz odmak. Govorio je i o tome kako ne želi pisati angažiranu literaturu, o potrebi da se resetira hrvatska književnost, a najvio je i novi roman koji će izaći sljedeće godine.

Ne sumjamo da će i promocija toga romana puniti dvorane dobrom literaturom, dobrim vibracijama i dobrim ljudima.

image

Bilo je i cvijeća

Vladimir Dugandžić/Cropix
image

Naslovnica Škifićeva romana

Vladimir Dugandžić/Cropix

Skica za biografiju

Boris Škifić, rođen je na otoku Zverincu, a diplomirao je na Filozofskome fakultetu u Zadru. Živi u Splitu, gdje radi kao gimnazijski profesor hrvatskog jezika, u čemu je ostavio važan trag koji tek treba sintetizirati.

Svoj književni put počeo je objavom priča, drama i pjesama u časopisima Zadarska smotra i Fantom slobode. Prije "Pisama iz Vinogradske" objavio je roman "Priča o četiri čempresa" (2003.) te zbirke priča "Let leptira" (2008.) i "Adios amigos" (2013.).

Budući da ga puno godina ne dijeli od školske mirovine, od Škifića se može očekivati intenzivnija književna produkcija, naravno uz zadržavanje dosadašnje kvalitativne razine, a možda ima prostora i za njeno podizanje. Brojni su oni koji jedva čekaju, i to ne samo oni koje je Škifić sam književno odgojio.

Riječi urednice

- Pisma su potresna kronika, naturalistički detaljan prikaz bolničke atmosfere, zapis o prolaznosti i blizini smrti, ali i životu u krugovima koji se šire dolaskom svakog novog pacijenta. Pisma su i priča o životu i životnosti, erosu koji se do zadnjeg trenutka ne prepušta thanatosu bez borbe. Jer iza zamagljenih bolničkih prozora, koji vrlo temeljito dijele svijet na onaj vani i onaj unutra, događa se život u svoj svojoj punini, barem dok ne dođe smrt ili dežurna sestra. Vještim dijalogiziranjem i dijalektiziranjem, pa i humorom kad je najpotrebniji, Škifić oblikuje priču o bolnici i bolesti ‒ a kako drukčije ‒ i kao metaforu, zapisala je o romanu urednica Jagna Pogačnik.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. kolovoz 2022 11:30