StoryEditor
Književnostlibrofilija

Baskijski noir kontra nordijskog

10. srpnja 2020. - 08:00
Eva García Sáenz de Urturifoto Carlos Ruiz

Za sintagmu baskijski noir prvi put smo čuli prije pet godina kad je kod nas preveden roman "Nevidljivi čuvar" Dolores Redondo, spisateljice iz San Sebastiana. Da dotična dama nije jedina praktičarka trilera s oznakom kontrolirana porijekla iz autonomne zajednice na sjeveru Španjolske, shvatili smo ovih dana kad je u knjižare stigao roman "Šutnja bijeloga grada" autorice Eve Garcíe Sáenz de Urturi (hrvatski prijevod potpisuje Silvana Rogljić). Radi se o prvome dijelu uspješne "Trilogije bijelog grada", koja je u Španjolskoj prodana u milijun primjeraka, potom je prevedena u četrnaest zemalja, a po njoj je snimljen i film.

Glavni je junak inspektor Unai López de Ayala, zvani Kraken, koji u prvom nastavku pokušava pohvatati konce slučaja koji je započeo još prije dvadeset godina. Tada je, naime, grad Vitoria bio pozornicom serije okrutnih ritualnih zločina. Žrtve su uvijek dolazile u paru, a ubojica je njihova razgolićena trupla namještao tako da jedno drugome rukom dodiruju obraz kao u nekoj nježnoj, utješnoj pozi. U to je vrijeme Kraken bio mladić kojega se slučaj toliko dojmio da je upravo zbog njega odlučio postati policajcem. Ubojica je na koncu otkriven, a njegov identitet šokirao je cijeli grad, budući da se radilo o šarmantnom arheologu koji je na televiziji vodio rado gledane znanstveno-popularne emisije. Još više javnost je potresla činjenica da je ubojicu iza brave pospremio nitko drugi nego njegov brat blizanac, građanskim zanimanjem kriminalistički inspektor.

CENTRIFUGA ZLOČINA

Dvadeset godina kasnije, dok osuđenik odbrojava zadnje dane u kaznionici i sprema se na povratak kući, na ulicama i trgovima Vitorije iznova se pojavljuju leševi, opet u paru i groteskno namješteni. Ako je ubojica čvrsto zabravljen iza debelih zidova, kako je nastavio ubijati? Ima li možda suradnika o kojemu nitko ništa ne zna, a koji poslušno i vješto izvršava naredbe zločinačkog masterminda? Je li prije dvadeset godina zatvoren pravi krivac za seriju jezivih ubojstava ili je stradao potpuno nevin čovjek?

Na ta pitanja odgovore moraju ponuditi Kraken, njegova kolegica Estebaliz i njegova šefica, zamjenica načelnika Alba u koju će se, kako vrijeme bude odmicalo, inspektor neutješno zaljubiti. Taj trojac ne dijeli samo kriminalistički kruh sa sedam kora, nego i duboke emocionalne ožiljke: Kraken je udovac kojemu je trudna žena poginula u prometnoj nesreći, Estebaliz je rasla uz oca nasilnika, a Albino je dijete živjelo samo nekoliko sati, jer je rođeno s fatalnim poremećajem. Ljudi kojima bi ustvari trebao dug, relaksirajući, terapeutski odmor uvučeni su u pravu centrifugu zločina, komplicirani slučaj kojemu se ne nazire razrješenje, jer je ključ za razbijanje enigme skriven iza neprozirnih velova jedne davne obiteljske tajne.

Eva García Sáenz de Urturi sa svojom kolegicom Dolores Redondo dijeli nekoliko važnih svojstava. Obje su zaokupljene zločinima koji se po morbidnosti i okrutnosti mogu mjeriti s onima koje poznajemo sa stranica skandinavskih trilera. I jedna i druga majstorice su suspensa, koje vješto bordižaju narativnim serpentinama i poigravaju se s očekivanjima čitatelja, da bi ih onda naprasno iznevjerile. Također, dijele i sličan pogled na baskijski društveni ambijent u kojemu su locirane njihove priče.

BASKIJA ZA POČETNIKE

Roman Eve Garcíe Sáenz de Urturi pokriva razdoblje od četrdesetak godina, no u njemu nećete naći nijedan spomen burne političke prošlosti obilježene terorom lokalnih separatista i ne manje surovim odgovorom službenog Madrida. Kao ni Redondova, ni ona ne želi čeprkati po starim, jamačno još uvijek bolnim ranama, premda se ne može reći kako je potpuno nezainteresirana za specifičnosti sredine u kojoj je situirala svoju priču. "Njezina" Baskija prostor je u kojemu na jedinstven način supostoje i slobodno se prepliću vjera i praznovjerje, religijsko i mitološko. To je i predjel zapanjujuće surovosti u kojemu donedavno nitko nije problematizirao pitanje obiteljskog nasilja, zagovor ženskih prava do suza je mogao nasmijati prosječan svijet, a društvo je i dalje funkcioniralo skoro po kastinskom principu.

Prvim dijelom trilogije autorica sigurno nije razveselila ili ganula svoje zemljake. No, oni joj, izgleda, ništa nisu zamjerili, jer je sijući književne leševe po markantnim točkama Vitorije učinila veliku uslugu lokalnim turističkim radnicima koji danas oglašavaju razgledavanje grada stopama inspektora Krakena. Onima koji si ne mogu priuštiti luksuz putovanja u daleku Baskiju, svesrdno preporučujem književnu skitnju pod znalačkim vodstvom Eve Garcíe Sáenz de Urturi.

Izdvojeno

10. srpanj 2020 08:03