Vicko Bilandžić, novoizabrani i potvrđeni intendant splitskog HNK do sada je u više navrata primao čestitke: prvo kada ga je predložilo Kazališno vijeće, pa kada ga je Grad imenovao vršiteljem dužnosti - koje se nije mogao primiti budući da je ministrica kulture i medija odbila potvrditi smjenu još uvijek aktualnog intendanta - a potom mu se čestitalo kada je izabran na javnom natječaju u jakoj konkurenciji.

Napokon, prije nekoliko dana i ministrica Nina Obuljen Koržinek potvrdila je njegov izbor i sada je pred Bilandžićem još nekoliko mjeseci priprema, do 30. lipnja 2023., kada istječe mandat Srećku Šestanu. Preuzet će vodstvo kuće u jeku priprema za Splitsko ljeto.

Program s kojim je pobijedio dostupan je od ranije na stranicama Grada. Ozbiljan je, ambiciozan, ali i realan; vjerojatno se neće moći baš sve realizirati, ali učinit će se najviše što se može. Ima u programu interesantnih detalja koji su zaintrigirali javnost, poput povezivanja teatra i Ultre, edukacijskih programa za djecu, češćeg korištenja vanjskih prostora i izgradnje nove pozornice u dvorištu HNK kraj stare Plinare.

HNK kao nacionalna kuća ima svoje povlastice ali i okvire, a zanimalo nas je upravo ono što je novo unutar tih mogućnosti.

Spominjete u programu znatno bolje korištenje kazališnih prostornih resursa, doslovno svakog slobodnog sata, programe prije i nakon “glavne” predstave. Također, ti dodatni programi bili bi raznih žanrova, uključujući i kasnovečernje koncerte, čak i elektroničke glazbe te povezivanje s Ultrom. Kako organizirati tehniku i zaposlenike, je li moguće?

- Vrhunska kazališna produkcija, koja se podjednako oslanja na tradiciju i na kazalište koje stilom i temama pripada 21. stoljeću naš je primarni umjetnički zadatak.

Puno korištenje resursa prvenstveno se odnosi na poslovanje, a to je, uglavnom, onaj dio sante leda publici “skriven” ispod mora. Sada koristimo dostupne resurse po inerciji, a sami alati upravljanja nisu prilagođeni standardima današnjice.

Uvest ćemo neke novine koje neće smetati našoj osnovnoj zadaći produciranja velikih i kvalitetnih izvedbi.

Ti “dodatni programi” bili bi raznih žanrova, uključujući i kasnovečernje koncerte, čak i elektroničke glazbe te povezivanje s Ultrom. U gradu imamo desetke tisuća mladih koji su tu zbog Ultre i Trg Gaje Bulata ispred Kazališta nameće se kao mjesto gdje možemo postaviti orkestar koji svira njima bliske ritmove. Ideja nije nova - u svijetu se već godinama provodi - pa sam siguran da ćemo joj dodati i poneki inovativni detalj.

Uvijek u fokusu moramo imati naš plan, a to je doprijeti ljepotom zvuka klasičnih instrumenata kroz što više pari ušiju do srca s konačnim ciljem stvaranja nove publike na koncertima klasične glazbe i operama “željeznog” repertoara. Ovo je jedna od metoda dosega do publike koju ćemo koristiti i veseli me što ima odjeka u javnosti.

Pred nama je čitav niz organizacijskih izazova u složenom sustavu kazališta s tri ustrojbene jedinice, a proces će trajati vječno jer savršeno kazalište je utopija - uvijek ćemo moći i morati bolje.

Izvedbena higijena

Split ima pola godine toplih dana pa ističete da kazalište treba više izlaziti iz zgrade. Idemo iz bližega - što planirate na trgu pred kazalištem?

- Treba koristiti našu blagu klimu da iziđemo iz zgrade kako bismo proširili nedostatne prostorne kapacitete. Svjesni smo da nije svaka predstava na otvorenom ambijentalno kazalište, nekad ćemo jednostavno igrati u vanjskom prostoru koji je slobodan. Ambijentalno kazalište je kulturna vrijednost i jedinstvena tradicija grada koju njegujemo kroz, danas snažan, brand Splitskog ljeta.

Ali, veliki broj naslova zamre nakon dvije ili čak samo jedne sezone. U svojim je počecima festival osmišljen naslanjajući se na tadašnje mogućnosti, vremena su se promijenila i trebamo planirati iz postojećih, novih okolnosti.

Ono što su nam, kad govorimo o Splitskom ljetu, ostavili naši prethodnici, je status jedinog našeg opernog festivala s dugom tradicijom te festivala koji je ostvario neke od antologijskih predstava punokrvnog ambijentalnog kazališta. Tu veliku vrijednost treba čuvati, razvijati i njegovati u skladu s današnjim, uvelike izmijenjenim, okolnostima.

Rastegnut ćemo igranje na otvorenom od svibnja do listopada sa sličnim brojem lokacija i probi, a daleko više izvedbi. Tu smo radi izvedbi, zar ne? Nedavno smo počeli s koncertima pred Kazalištem, što se pokazalo kao pun pogodak slijeđenja dobre prakse drugih europskih kazališta.

Događaji na Trgu Gaje Bulata ne smetaju kazališnom programu bukom jer su s druge strane pozornice, ali često smetaju estetikom i sadržajem. Naš je zadatak održavati tamo izvedbenu higijenu i u tom smislu ćemo u suradnji s Gradom te TZ-om i programski pozicionirati tu lokaciju kao predvorje kazališta.

Ispred kuće treba stvoriti mjesto gdje će prevladavati klasični instrumenti i školovani glasovi te gdje će nit ljepote njihova zvuka zateći prolaznike, pa i zaskočiti ako treba. Mnogima će to, nažalost, biti rijetka prilika da čuju klasični instrument uživo. Na najstarijim fotografijama vidimo trg kao perivoj, svojevrsni mediteranski “vanjski, ljetni foyer”. Danas, na svježe uređenom trgu bit će raznovrsnih umjetničkih produkcija visokog nivoa.

Svaki zidić - moguća kulisa

Što se ostalih prostora tiče - još uvijek ih se može naći, i u samom gradu, ali izbor je zbog turizma i načina života sve uži. Koje mislite koristiti i koje izmjene u smislu “bolje vidljivosti” planirate s Peristilom?

- Rijeke gostiju šetaju se gradom i kupuju sve što im se ponudi, možda je izbor uži, no ja vidim neiskorištenu šansu, mislim da su turizam i izvedbene umjetnosti na istoj strani i trebaju činiti operativni tim za postizanje zajedničkih ciljeva - a to su spokojan stanovnik grada te zadovoljan gost koji se vraća.

Peristil je dragulj ovog dijela Mediterana. Jednostavna je to istina u koju se uvjerimo svakog ljeta kad je na programu kvalitetna opera - ne samo “Aida”.

Potencijal te jedinstvene operne pozornice, umjetničke vrijednosti ansambala, kreativni i produkcijski napor, uložena sredstva... nije ni približno dovoljno iskorišten pogledamo li brojeve izvedbi i publike, i to u dijelu godine u kojem je Split prepun gostiju raznovrsnih, pa i istančanijih ukusa i interesa.

Zatim, Prokurative su scenski jedinstven prostor izazovnih komercijalnih kapaciteta koji je do sada bio preplavljen štekatima, ramstecima i biftecima, rare/well done... sada se to mijenja, otvara se prostor već dokazan kao pozornica prvenstveno glazbenih predstava. Kad prvi gosti u predsezoni odlože valiže i zamole domaćina da im pokaže u kojem su smjeru Prokurative jer žure na operu, postat će svima jasnije kolika je dodana vrijednost visoke kulture turizmu kojem, odjednom, Kazalište pomaže a ne smeta.

Tu je i Sustipan, Galerija Meštrović, ali i čitav grad, kvartovi, Split 3, Mertojak … svaki zidić, uključujući i gradsku okolicu, sve su to moguće kulise.

Pravovremena najava opernih i baletnih produkcija, onako kao što to rade “ozbiljni” svjetski festivali, primjerice Verona ili Salzburg, koji su već objavili satnice ljetnih festivala u 2023., omogućila bi nam pozicioniranje na globalnom kulturnom tržištu. Naše je da umjetnički i produkcijski projekte izvedemo na nivou međunarodno relevantne izvrsnosti uz maksimalno poštivanje prava i interesa stanara, vlasnika i korisnika tamošnjih prostora.

Isto tako, treba zadržati i širiti suradnju s HRT-om u smislu prijenosa opere uživo te tim putem dopirati do nacionalnih gledatelja i stvarati vrijednu arhivu s potencijalom prikaza na EU kulturnim TV kanalima.

Posveta Plinari i Smoji

Osobito je interesantan projekt Stara plinara u kazališnom dvorištu, tim prije što bi se počeo realizirati odmah, u jednostavnijem obliku, s tendom.

Konkretno: kad bismo mogli tamo pogledati prvu izvedbu? Postoje li već skice, nacrti?

- Odmah je u kazalištu relativan pojam, u ovom slučaju to je vjerojatno tek proljeće 2024. I to u prvoj fazi samo kao otvoreni prostor s minimalnim zahvatima koji bi organski evoluirao u sljedećim fazama. Ideja je nastala iz moje muke promatranja odložene stare scenografije i priručnog parkinga u divljem raslinju na velikoj gradskoj površini, praktički nekoliko koraka od štekata kojima svaki metar kvadratni donosi enormnu dobit.

Prije nego što netko lukav uspije u nekim nakanama u kojima kultura neće biti u prvom planu, Kazalište mora dovesti u funkciju taj prostor i tako ga trajno predstaviti građanima kao njihovu kulturnu oazu, trajni kulturni resurs koji će građani znati braniti od raznih developera s idejama.

Prema savjetu arhitekata predvidjeli smo tri faze razvoja prostora. U prvoj je planirana ad-hoc intervencija kojom bi se uredili postojeći sadržaji i stvorio novi prostor za publiku. Već se koristio na isti način, ali improvizirano. Plan je da se izvede osnovna infrastruktura i uređenje za predstave i javna događanja. U drugoj fazi, u obimu koji dozvoljavaju pravila o jednostavnoj gradnji, postavili bi se stupovi za scensku opremu, pa bi tako kazalište dobilo multifunkcionalan prostor s mobilnim gledalištem u toplijim danima godine.

U trećoj fazi bismo testirali mogućnost korištenja prostora i u zimskim mjesecima tako da ga prekrijemo balonom, idealno bi bilo dobiti natkrivenu repliku velike scene da možemo održavati paralelne probe. Veza s prošlošću i tradicijom je postojanje slične konstrukcije u prošlosti.

Splitska “Plinara” također je imala nosivu rešetkastu čeličnu konstrukciju sa stupovima koja je nosila balon što se napuhivao kao spremnik plina, a ima i ona kulturološka poveznica u Smojinoj izjavi o gradu, šatoru i cirkusu. Pa da malo i privatiziram medije, siguran sam da bi moj pokojni dida Božo Čulić, prvoborac, dugogodišnji direktor “Plinare”, “Vodovoda i kanalizacije”, koji je tamo imao kancelarije, bio ponosan na ovaj plan.

Konačni cilj koji je u planu već desetljećima - realizacija je gradskog projekta “Stari plac” kroz koji bi Kazalište dobilo novu scenu i ostale potrebne sadržaje kao trajni nužni resurs.

Nakon mnogo godina u teatru, znate po prilici što najbolje prolazi kod splitske publike. Ali, u planu je i aplikacija za komuniciranje s gledateljima. Kakve odgovore očekujete?

- Nemoguće je trajno poznavati svoje korisnike bez sustavnog propitkivanja. Kroz aplauz i disanje publike slutimo i osjetimo, subjektivno doživimo reakciju publike, ali bitno je imati i egzaktne pokazatelje.

Takvo prikupljanje podataka nije samo da im ispunimo želje, svjesni smo da bi djeca čokolade, a publika komedije i mjuzikla. One puno puta citirane riječi Gaje Bulata naša su misija i danas, kao i prije skoro 130 godina kada su izrečene.

Traže se vrhunski ravnatelji

Kazalište je Hram, posvećeni prostor Umjetnosti, toga mi, kojima je povjereno njegovo održavanje, moramo uvijek biti svjesni. Upravo zbog toga moramo čuti našu publiku kako bismo zajedno izgradili put do posjećenog, europski relevantnog suvremenog kazališta. Svakako posjećenog.

Podjednako nas zanimaju stavovi i razmišljanja umjetničkog kolektiva i svih zaposlenika Kazališta. Komunikacijski alat može biti neka kompleksna aplikacija, ali i besplatna e-forma no pretvaranje reakcija publike u big data i strojna automatizacija analize dobivenih rezultata u odnosu na trenutna zbivanja na sceni je nešto za što se nadam probuditi interes i sveučilišne zajednice ili čak komercijalnog IT sektora.

Kazalište mora ostati oaza koja gledatelju nudi jedinstveni doživljaj živog čovjeka na sceni, dah, miris, krv, znoj i suzu, sa svim njegovim vrlinama i nedostacima, no sve oko same izvedbe mora ići ukorak s vremenom.

Svi dosadašnji intendanti spominjali su manjak umjetnika u ansamblima i potrebu popune. To nikada ne ide dovoljno brzo. Upada u oči da sada baš fali solista u operi.

Kroz program i javno komuniciranje nakon svih ovih potvrda i čestitki pokušavam jasno dati do znanja kako ću se odnositi prema dostupnim resursima i što sve mislim pokušati da iskoristim sve postojeće potencijale, prostorne i ljudske.

Tražiti više od financijera je standardna kulturna mantra koju ću i ja ponavljati. Evo: imamo manjke u ansamblima i trebamo popune.Trenutni zastoj u popunjavanju radnih mjesta je privremen i on bi se trebao riješiti mojim dolaskom, na vrijeme ćemo komunicirati o tome koja se radna mjesta otvaraju i objaviti otvorene natječaje za zapošljavanje.Osim nužnom popunom treba se baviti i razvijanjem ansambala kroz edukacije i ciljano pružanje šansi svojim snagama. Grad koji ima akademije, glazbenu i dramsku, može biti miran.

Sasvim je drugo pitanje gdje će svi ti studenti raditi jer naši kapaciteti nisu bezgranični, u tom kontekstu ćemo uspostaviti protokole da pomognemo koliko možemo i nezavisnoj sceni. Konkretno za operu, dugoročno poboljšavanje ansambla ćemo postići strukturiranjem i daljnjim razvijanjem opernog studija pri Kazalištu, što je pozitivna praksa velikih kuća. Ne bih stanje još nazvao kritičnim, ja volim naš operni ansambl i znam da ima u njemu puno potencijala, uključujući istaknute članice i članove zbora.

Možemo li već znati vaše buduće najbliže suradnike, ravnatelje?

- Sada kada imam mandat, mogu otvoreno razgovarati i zamoliti neke vrhunske umjetnike i ljude da ozbiljno razmisle žele li pomoći HNK Split svojim znanjem, premreženošću i poštenjem.

Mogu biti konkretan u ponudi i zahtjevima. Neka imena su skoro definirana, neka su blizu, neka razmišljaju, neka čekaju, negdje je u tijeku “head hunting” u bazenima koje ja slabo poznajem, a neki ni ne znaju da mislim na njih.

Kad sve bude definirano prvo ću ih predstaviti Kazališnom vijeću koje ih treba potvrditi, a onda i javnosti, te ih zamoliti da se obrate našoj publici i pobliže pojasne planove u svojim sektorima.

Sposobnost, integritet, poštenje, poznavanje grada, umjetnička vjerodostojnost, bez ambicije naglog razvoja vlastite karijere preko HNK Split, posvećenost… samo su neke od osobina koje tražim od ljudi koje ću predložiti za ravnateljska mjesta.