StoryEditorOCM
Kazalištena novom poslu

Sunčana Tušek od danas je nova ravnateljica Opere splitskog HNK-a, potresenog do temelja! ‘Donosim grančicu mira...‘

Piše Jasmina Parić
1. lipnja 2024. - 12:57

Violončelistica Sunčana Tušek, dugogodišnja solistica orkestra splitskog HNK, od 1. lipnja mijenja radno mjesto - nova je ravnateljica Opere splitske nacionalne kazališne kuće.

To, naravno, ne znači da će se odreći sviranja, čak i na Splitskom ljetu sudjelovat će u dva programa, ali sada, kada je prihvaćen program festivala, ima niz novih obaveza, a pomalo već planira i iduću kazališnu sezonu.

Sunčana Tušek mlada je žena s mnogo iskustva u struci jer je njezino školovanje teklo "ubrzano". Podršku ansambla ima, a s intendantom Vickom Bilanžićem, kaže, surađuje korektno te, budući da je u zadnje vrijeme bilo dosta turbulencija u teatru, donosi i grančicu mira.

Intendant joj je ponudio vodeće mjesto u Operi nakon ostavke sada već bivše ravnateljice Ivane Srbljan, a kako se to zbilo još prije tri mjeseca, imala je vremena i za odluku i za pripremu.

Brzo školovanje

Kako je došlo do dogovora o vašem novom angažmanu?

- Nakon ostavke kolegice Srbljan, čini se da na vidiku nije bilo nikoga spremnog da preuzme taj posao. Intendant mi je ponudio mjesto, vjerujem, jer sam godinama bila sindikalna povjerenica Orkestra, više puta smo razgovarali o raznim temama i mislim da je uvidio kako imam dobar pregled stanja u Operi i jaku želju da pomognem, a uz to, i trideset godina radnog iskustva.

Nisam odmah odlučila, razmišljala sam i prevagnula je moja ljubav prema kazalištu, operi i kolegama. Sigurno nisam prihvatila mjesto ni iz ambicije ni zbog interesa. Glazbenica sam, ostvarena u svom poslu pa čak i ne mislim da ravnateljsko mjesto znači napredovanje, samo što ću sada imati i neke druge zadatke.

Kako ste već nakupili trideset godina radnog staža?

- Rano sam počela. Već s pet godina roditelji su me upisali u glazbenu školu, s petnaest sam maturirala, s 18 položila audiciju u operi u Wiesbadenu i zaposlila se. U Njemačkoj sam i diplomirala i sveukupno tamo provela desetak godina. Nakon povratka u Split radila sam kao profesorica u školi "Josip Hatze", ali i honorarno stalno surađivala u kazalištu u koje sam konačno prešla 2009. godine. Tako da sam više od dvadeset godina u ovom orkestru i mogu reći da su i zbor i orkestar silno napredovali. Uvijek smo imali dobre pjevače i dirigente, ali baš ansambli su jako podigli izvedbenu kvalitetu, odnosno ono što iznosimo pred publiku.

image


 

Vojko Bašić/Cropix

Što je razlog tom napretku?

- Svakako obrazovanje, usavršavanje glazbenika, potom i pametno kadroviranje i to već dugo vremena, nije se dogodilo odjednom. Zaslužan je za to i bivši ravnatelj Jure Bučević koji je uspio zaposliti petnaestak novih glazbenika. Ali - svaka čast svima, no najviše je u zadnjih dvadesetak godina za napredak učinio maestro Ivo Lipanović. Uz to, naša Opera ima dušu. Možda nema njemačku disciplinu kakvu sam upoznala na početku karijere - uostalom, mi i nismo Berlinska filharmonija, nego Mediteranci - ali ima kod nas više ljudskosti i opuštenosti. To se osjeća u poslu, svi gostujući dirigenti kažu kako se kod nas dobro osjećaju i da je atmosfera odlična.

Hollywoodska "Carmina Burana"

Program Splitskog ljeta upravo je odobren. Međutim, ne nosi u potpunosti vaš potpis, naslovi su ranije definirani. Kakve ste odluke imali prilike donijeti u ovakvom "tranzicijskom" razdoblju?

- Surađivala sam dobro s bivšom ravnateljicom i zahvaljujem joj na tome. Za operni program bili su već određeni naslovi i datumi, a trebala sam odabrati dirigente i soliste. Ideja je da na ovom jubilarnom, 70. Splitskom ljetu nastupe najbolji hrvatski pjevači i tako će biti. Otvaramo festival s kantatom "Carmina Burana" Carla Orffa na Peristilu. Istina, riječ je o scenskoj kantati, a ne operi - bilo je prigovora i ne kažem da nisu opravdani - ali, naslov je omiljen, a zadnji put izveden je koncertno 2007. godine u Kašteletu. Režirat će je svjetski poznati operni redatelj Michał Znaniecki, njegova ideja je da se priča odvija kao baritonov san, a kostimi i scena bit će u redateljevu stilu baš hollywoodski. Izvedbama će ravnati maestro Ivan Hut, izvanredan je dirigent i sto posto sam sigurna da će to odraditi vrhunski.

"Aidom" će ravnati maestro Veton Marevci, prvi put. On je već nekoliko godina zborovođa, i sam je jako pridonio kvaliteti zbora, ali držim da je vrijeme da se više okrene dirigentskom poslu i da mu treba dati vjetra u leđa. Operom "Ero s onoga svijeta", naravno, ravnat će Hari Zlodre koji je kao i maestro Lipanović ostavio dobar dio života u našem kazalištu, a završni Gala koncert arija vodit će Lipanović. S punim povjerenjem prepuštam mu izbor programa. Imat ćemo i 12 koncerata.

Lana Kos na Peristilu

Odajte nam nekoliko pjevačkih imena. Recimo, iz "Aide".

- Lana Kos prvi put će nastupiti na Peristilu kao Aida, Irena Parlov bit će Amneris, a Igor Krišto, odličan mladi tenor iz Osijeka bit će Radames. Nastojala sam "spojiti" dobre timove i sa svakim dirigentom detaljno razgovarala o solistima. To je uvijek potrebno jer neki ljudi profesionalno, rekla bih i energetski dobro funkcioniraju zajedno, a neki slabije. Mi u orkestru to uvijek osjetimo, sigurno i vi u gledalištu.

Opere "Tosca" koja je lani premijerno izvedena na Peristilu ipak nema na programu?

- Nažalost, ne. Nismo bili u mogućnosti organizirati tu izvedbu. Naravno da to ne znači da smo je otpisali, ni govora. Ponovno će se naći na Peristilu, a razmišljamo i o preseljenju u zgradu.

Spominjali ste kvalitetu ansambala ali, činjenica je: zbor, osobito ženski, jako je malo nastupao prošle sezone i bilo je stoga nezadovoljstva. Uz to, i solistička ekipa se osula. Tu će očito biti posla.

- Istina je. Za prvi problem - bila je to stvar organizacije i u idućoj sezoni ćemo ispraviti situaciju. Zbor je malo nastupao, a s druge strane, orkestar se dobro nasvirao. A solista zbilja fali. Trenutno imamo samo četiri zaposlena solista, Nelu Šarić, Antoniju Teskeru, Marka Lasića i Matu Akrapa. Za bilo kakav ozbiljniji program koji bismo sami producirali nedostaju nam tenor i mezzosopranistica.

Neki su otišli na druga radna mjesta, a u tijeku je i smjena generacija, još će glazbenika otići u mirovinu. Stoga, na početku sezone krećemo s audicijama i zapošljavat ćemo nove soliste.

image
Vojko Bašić/Cropix

Dirigent ili zborovođa?

Fali vam i dirigent?

- Fali nam ili dirigent ili zborovođa. Ako maestro Marevci - koji je diplomirani dirigent - nastavi karijeru kao dirigent, tada ćemo tražiti zborovođu. Inače, u kazališnoj sistematizaciji postoje radna mjesta kućnog dirigenta i šefa dirigenta, a s tog mjesta je Ivo Lipanović otišao u penziju.

Znamo da volite svoj posao. Vidimo to i čujemo iz gledališta. Hoćete li nastaviti svirati u novim okolnostima?

- Hoću, koliko budem mogla. Ne samo da volim, nego se osjećam blagoslovljeno tim darom. Svirat ću u "Aidi" i na gala koncertu ovoga ljeta. Naravno, gratis, ne želim se uopće dovesti u situaciju s nekakvim dvostrukim ugovorima. Imam izvrsnu kolegicu čelisticu Katarinu Evetović, a otkad je ona u ansamblu i meni je lakše jer sam mnogo puta radila i bolesna i s temperaturom. Sada je lakše, a željela bih dodatno popuniti orkestar kako bi rotacije bile češće i ljudi se odmorili. Svirače, kao i pjevače, treba čuvati.

O kojim naslovima razmišljate za iduću sezonu?

- Leoncavallova opera "Pagliacci", vidjet ćemo još hoće li ići sama ili u kombinaciji s nekom drugom. Dugo na sceni nismo imali ni Puccinijevu "La Boheme"...

Trenutno za to nedostaje i više od jednog tenora.

- Doći će.

‘Zreli‘ instrument iz 19. stoljeća

Moj violončelo drukčije zvuči
na jugu nego na buri

Instrument na kojemu svirate - je li vaš ili kazališni?

- Moj je, iz 19. stoljeća, a kupila sam ga još kao studentica u Njemačkoj. Graditelj je nepoznat, ali znam da je iz Češke.

Koje su mu karakteristike? I, jesu li čuveni povijesni instrumenti fama ili ima u njima nešto zbilja posebno?

- Moj instrument je odavno "sazrio" i sigurna sam u njega. Ima lijep, topao ton koji, kako mi kažemo, "nosi". To znači da mu zvuk daleko putuje. Drugačije zvuči na jugu, kada drvo malo nabubri od vlage, nego na buri. Stoga je nastup na otvorenom uvijek izazov. Moj profesor u Njemačkoj imao je Stradivarijev violončelo i ponekad smo mogli na njemu svirati. Tim instrumentom je bilo jako teško vladati, ne samo nama studentima nego i vlasniku. Kad bih danas kupovala novo glazbalo, išla bih na sigurno i odabrala neko starije, jer kod novih nikada ne znate u kojem će se smjeru s godinama razvijati.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. prosinac 2024 08:57