Danas je ovisnost o internetu i društvenim mrežama već postala kod mnogih mladih ozbiljan problem kojega moraju rješavati stručnjaci - a drugačija je od ostalih ovisnosti jer je potpuna apstinencija nemoguća.
Idealno bi bilo koristiti nove tehnologije razumno, ne dozvoliti da nam upravljaju životima. Ovom temom pozabavio se redatelj Siniša Novković u predstavi "Carevo novo ruho", koja je premijerno izvedena u Gradskom kazalištu mladih Split.
Stari majstor Hans Christian Andersen izvrsno je poznavao ljudsku prirodu i njene slabosti; ljudi su skloni konformizmu, dozvoljavaju da im se nametnu nepostojeće vrijednosti, pristaju na obmanu. A mnogi žele biti jedinstveni, posebni, veru se na tuđa leđa i viču: "pogledajte mene!."
Na ovom temelju izgradio je Novković osuvremenjenu priču, u svom prepoznatljivom stilu vrlo duhovitu, brzu i šašavu, a kroz nju je ukazao i na ozbilne društvene devijacije. Koliko god to zvučalo kao fraza, priča o caru, varalicama i skupoj nepostojećoj odjeći višeslojna je.
U prvom planu jest glad pojedinca - koji sebe ne vidi jasno - za lajkovima, brojem pratitelja i pozitivnim komentarima. Međutim, ovo je i politička priča o bespoštednom rasipanju državnog novca, o bešćutnosti vlasti prema potrebama građana - a nekave nerealno skupe torbe, cipele i satovi samo su vrh ledenog brijega.
Napokon, Novković je u brzom tempu uz pomoć videa čiji je također autor, opisao krug koji počinje oduševljenjem a završava ismijavanjem i sramoćenjem; nije poštedio ni autore reklama, medijske portale sa spektakularnim i šokantnim naslovima, šali se s bombastičnim najavama, "pumpanjem" euforije, zaglušivanjem i zaglupljivanjem publike - ali ujedno ukazuje koliko se opasno izložiti javnosti do kraja.
Četveročlana glumačka ekipa, Lidija Florijan, Vinko Mihanović, Vanda Boban Jurišić i Nada Kovačević radosno je slijedila redateljeve ideje. Likovi su karikirani, ali karakteri zgodno definirani.
Lidija Florijan kao car izgradila je muški, a opet feminiziran lik, duševno slab i povodljiv, a zbog moći otresit.
Mihanović je utjelovio ministricu, fizički vrlo zgodnu, lik karijeristice oboružane vrećom fraza i manira; Nada Kovačević kao modni kreator poigrala se naglašenom gestom i iskrivljenim jezikom dok je Vanda Boban Jurišić kao PR menadžerica vrlo suptilno izgradila osobu nesigurnu u dvorskoj hijerarhiji, duhovito smantanu i prestrašenu.
Uspjeli su i kostimi Anamarije Asanović, a valja istaknuti i izradu tzv. debelog odijela za cara kojega se prihvatila Smiljana Penić.
Budući da je potraga za smanjejem ovisnosti, ili barem zdravijim pogledom na društvene mreže tek u začetku - ovakva predstava koja kroz humor nudi mnoge odgovore, gotovo da je ljekovita.