StoryEditor
Kazalištekapitalna knjiga

Prvi intendant HNK u Zagrebu nakon 1945. bio je Ivo Tijardović, ali su mu prigovarali da je površan i nedovoljno ‘svjestan‘, piše Snježana Banović

Piše Jasmina Parić
25. lipnja 2020. - 08:00
Snježana Banović nakon knjige o HNK u NDH, sada je obuhvatila razdoblje od 1945. do 1955.  Neja Markičević/hanza media

Nova knjiga redateljice i teatrologinje Snježane Banović "Kazalište za narod", podnaslovljene "Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu 1945. - 1955.", objavljena je u "Frakturinoj" nakladi. Golem je to rad na više od 800 stranica, a autorica ga je pisala više godina. Koliko je izvora istražila, svjedoče samo prilozi na kraju knjige s opsežnim popisom dokumenata i literature - uvrstila je kazališne pravilnike, popis svih umjetnika, i detaljne bilješke.

Kako u samom uvodu napominje Snježana Banović, istraživanje je počela još 2004. godine u svrhu pripreme predavanja na ADU, dok je ideja o knjizi bila još maglovita. No, nakon objavljivanja i recepcije knjige o kazalištu u vrijeme NDH pod naslovom "Država i njezino kazalište", smatrala je da je došlo vrijeme za sustavno istraživanje i analizu poratnog teatra. Koristila je arhivsku građu, memoarsku i drugu literaturu, novinske zapise, kritike i svjedočanstva i stvarala sliku ne samo zagrebačkog HNK-a nego i kompleksne kulturne politike toga vremena.

Tri razdoblja u desetljeću nakon Drugog svjetskog rata nazvala je komesarskim, prijelaznim i demokratizacijskim i detaljno ispitala djelovanje triju intendanata koji su kućom tada upravljali - Ive Tijardovića, Marijana Matkovića i Nanda Roje.
Snježana Banović opisuje repertoarna lutanja, poneki hrabriji iskorak, ovisnost o politici i neuspješan pokušaj kalemljenja sovjetskog modela teatra u zagrebački, jer se građanski ukus nije mogao mijenjati preko noći.

IZ SSSR-A U EUROPU

Uz to, zbivale su se u to vrijeme i veoma ružne stvari u ansamblima, umjetnike i ostale kazališne zaposlenike nerijetko se prijavljivalo, šikaniralo i sankcioniralo premještanjem, zapravo protjerivanjem u manje sredine.
Prilično loše prošao je Ivo Tijardović na mjestu intendanta - pisali su mu uglavnom loše karakteristike, donekle priznavali rad s opernim ansamblom, ali mahom su prigovarali da nije dovoljno "svjestan" i da je površan. Na kraju se zaključilo da nije kadar voditi teatar.

image
Snježana Banović
Darko Tomaš/hanza media

Uza sve to, kuburilo je kazalište s novcem i osjećao se bolan manjak mladog, obrazovanog kadra. Tako je i repertoar u početku bio šarolik i bez jasnih programskih odrednica - davao se i Moliere, i Nušić, bilo je i klasičnih opera i baleta, ali i "svečanih akademija". Krleža je bio itekako cijenjen i izvođen, a njegova supruga Bela redovito je nastupala.

Kako u uvodu knjige stoji, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu već je gotovo dva stoljeća naša središnja kulturna institucija, lakmus-papir ne samo kulture, već i društva i politike. Novo razdoblje za kazalište počinje odmah nakon Drugoga svjetskog rata, 10. svibnja 1945., kada Kazališna trupa narodnog oslobođenja Hrvatske na čelu s prvacima zagrebačkoga HNK-a, koji su se pridružili partizanskoj borbi, kreće u obnovu kazališne djelatnosti.

"Kazalište za narod" knjiga je koja se bavi ulogom HNK-a u prvom desetljeću nakon završetka Drugoga svjetskog rata, u vremenu obnove, ali i mnogih prijepora, u doba kulturnoga lutanja od želje da se prati socrealizam sovjetskoga tipa do suvremenoga europskog kazališta.

Vrijeme je to zanosa i poleta, kada se osnivaju mnogobrojna nova kazališta i kulturne institucije. Doba u kojemu se upravo kroz potrebe HNK-a u Zagrebu otvaraju mnoge umjetničke škole, među njima i Akademija dramske umjetnosti. Kazalište i kulturu općenito obilježile su snažne intendantske osobnosti, ali i odvajanje od matičnoga kazališta skupine mladih glumaca na čelu s redateljem Brankom Gavellom.

'DODATNA OPREMA'

Snježana Banović minuciozno, s mnogo detalja, a istovremeno čitko i pregledno opisuje mijene koje doživljavaju HNK i hrvatsko glumište. "Kazalište za narod" nije samo povijest kazališta od prvih poratnih izvedbi posvećenih revoluciji do senzacionalnoga gostovanja u Londonu 1955., već je prije svega povijest vremena i ljudi u njemu – glumaca, redatelja, političara – koji su stvarali i utemeljili našu suvremenu scenu, a kroz čije se sudbine prelama i naše današnje vrijeme.

image
Knjiga Snježane Banović bogato je opremljena dokumentima i fotografijama
FRAKTURA

- Autorica pritom objektivno i nepristrano sučeljava posve različita viđenja istih događaja, pokazuje posve različite vizure poraženih i pobjednika, sjećanja ili svjedočenja onih koji novo kazalište u tom vremenu doživljavaju kao ostvarenje svojih snova i onih koji na takvo kazalište s prijezirom gledaju kao na vulgarnu karikaturu uzvišene građanske umjetnosti u jednoj nacionalnoj ustanovi, zabilježio je u recenziji teatrolog Darko Lukić.

Povjesničar Hrvoje Klasić pak piše:
- Osim svoje neposredne vrijednosti, knjiga ima i ulogu "svjetionika" i "putokaza" budućim istraživačima jer daje odlične smjernice kako istraživati i pisati o složenim, intrigantnim i kontroverznim temama iz (hrvatske) povijesti. Knjiga Snježane Banović u punom smislu riječi pokazuje kako bi trebalo izgledati suočavanje s prošlošću. Umjesto ideologiziranog, tendencioznog i selektivnog pristupa, prošlost treba sagledavati u svim aspektima, poštujući sve pozitivne prakse i posljedice, ali istovremeno naglašavajući i sve one negativne primjere i tendencije, zaključuje Klasić.

Knjiga "Kazalište za narod" opremljena je i zavidnom količinom slikovnog materijala. Uvrštene su naslovnice tjednika "Kazališni list", službeni portreti umjetnika, fotografije iz predstava, skice za scenografije i kostime, plakati, ali i faksimili zanimljivih dokumenata.

#SNJEŽANA BANOVIĆ# KAZALIŠTE ZA NAROD KNJIGA#HNK U ZAGREBU#IVO TIJARDOVIĆ

Izdvojeno

09. srpanj 2020 10:03