Kazalište PlayDrama uskoro izlazi pred publiku s prvom premijerom ove sezone – bit će to predstava "Sretna ne bila" dramaturginje Ivane Vuković i redateljice Helene Petković, a tekst, uz njih dvije, potpisuju i glumice koje u predstavi nastupaju: Petra Kovačić Botić, Ana Uršula Najev i Ana Marija Veselčić.
Premijera je 27. listopada u amfiteatru Doma mladih, a prije toga bit će tri pretpremijere u Solinu, Splitu i Sisku.
Dramaturginja i redateljica sklone su autorskom kazalištu. Veliki uspjeh i nagrade osvojile su s predstavom "Dijete našeg vremena" također u produkciji PlayDrame, ali tada, prije dvije godine, kaže Ivana Vuković, radile su s "čvršćom" pričom i scenoslijedom.
"Sretna ne bila" je priča o ženama, navlastito Dalmatinkama koje se još uvijek zapliću u mrežu patrijarhata, a istovremeno ga održavaju na životu. Prilično je fluidna, a sam tekst predstavlja izbor iz gomile materijala koji su autorice prikupile.
Sama priča, kaže Ivana Vuković, prati tri "prije" koje dolaze u teatar pogledati autorski projekt po nekom antičkom komadu sa ženom u naslovu. Iz gledališta asocijativno isklizavaju u razne ženske stranputice, na kojima parodiraju i Grkinje i princeze i najbolji look Met Gale, a sve u potrazi za jednom običnom ženom, za našom materom.
Dramaturginja napominje kako su predstavi, još prije ljeta, prethodile pripreme. Prvo su provele anketu među ženama različitih generacija, svojim prijateljicama, majkama i bakama – i postavljale im razna pitanja. Zanimalo ih je kako su odrastale, kako su ih odgajali i podučavali, kakvu je ulogu u kući imao otac, jesu li se dijelili kućni poslovi, što su im savjetovali "za onaj dan kada zaista postanu žene".
Odgovori su, uglavnom, bili očekivani. Interesantno, čak i u domu gdje se par ravnopravno posvećuje kuhanju, kupovini ili čišćenju – od žene se očekuje da to organizira, napravi plan i program. Mnoge žene čule su kako muškarca treba paziti i udovoljavati mu.
– Žene se i nesvjesno drže tih stereotipa. Katkad su u pitanju sitnice, ali, pokazuju da je patrijarhat kod nas duboko ukorijenjen i trebat će još dosta vremena dok se stvari ne promijene. Ne kažem da je muškarcima lako, i njima su nametnute društvene uloge i još ih se posprdno komentira ako kuhaju ručak ili usisavaju stan. Feminizam nipošto nije samo ženska priča, nego priča svih rodova – ističe Ivana Vuković.
Autorice predstave potom su ispitivale žensku reprezentaciju u kazalištu, na filmu i u književnosti. Veoma često žene su očekivano krhke i ranjive, viđene iz muške perspektive.
Služile su se Bechdel testom. To je je način mjerenja reprezentacije žena u djelima fikcije, nastao sredinom osamdesetih. Test se prvenstveno primjenjuje na film iako ga se može primijeniti na sve medije. Jednostavan je – mjeri se koliko je ženski lik samostalan, neovisan o muškarcu.
Za "prolaz" je dovoljno da ženski lik – ili likovi – barem 60 sekundi ne razgovara o muškarcima ili nečemu vezanom uz njihovo djelovanje. I – uvijek se pokaže da je takvih ženskih likova malo.
Nakon "pripremnih radnji" otpočelo se s prvim improvizacijama. I to od antike, s pričama o Medeji, Antigoni, Elektri i Alkestidi.
– Antika je kamen temeljac, uklesana je u naš kulturni prostor i mentalitet, a i antičke junakinje obično se doživljava kao žrtve. Čak i onda kada bi ih s punim pravom trebalo nazvati herojima, poput Alkestide koja daje život za svoga muža – kaže dramaturginja.
Naslov "Sretna ne bila" preuzet je iz starog hita grupe "Magazin" "Ljube se dobri, loši, zli". Svim autoricama se silno sviđa. Teška je to doduše kletva, ali donekle i dijagnoza – ženski likovi u svojoj reprezentaciji nikako da postignu pravo na sreću i zadovoljstvo.
– Nismo radile predstavu od niza monologa u kojoj se žena ženi žali. Patrijarhat, manjak prava, zlostavljanje... sve žene znaju tu priču, sve su hodale same mračnom ulicom i nije im bilo svejedno. Željele smo predstavu u kojoj one ne ovise ni o jednom muškom liku, ne očekuju princa ni vjenčanje na kraju. Razbijale smo i neke stereotipe tipa "žene piju čaj, a muškarci pivo". Ne. I žene piju pivo i psuju, a nisu zbog toga loše osobe, majke ili supruge – misli Ivana Vuković.
Jasno joj je da se žene razlikuju od muškaraca – za njih su menstruacija i vanjska politika podjednako važne teme, a uz to, kadre su raditi pet stvari odjednom. Upravo stoga "Sretna ne bila" nema čvrstu dramsku strukturu.
– Helena i ja smo s glumicama uspostavile čvrst krug povjerenja. Odustajale smo od dobrih ideja ako su one imale bolje.Ta vrsta nehijerarhijskog rada svima povećava odgovornost. Proba se ne može samo "odraditi" nego smo neprestano koncentrirani.
Komad je i duhovit, premrežen songovima, a namijenjen je, naravno, i muškarcima i ženama. Inače, umjetnost nikada ne dijelim na žensku i mušku jer tu podjelu naprosto ne razumijem – zaključuje naša sugovornica, uz napomenu kako je predstava pogodna za gostovanja. Igrat će u Domu mladih u Splitu, ali bi bilo vrijeme da PlayDrama dobije na korištenje vlastitu pozornicu.