StoryEditor
KazališteBARD GLUMIŠTA

Odlazak jednog od naših najvećih glumaca: preminuo je legendarni Mustafa Nadarević

22. studenog 2020. - 16:05
Davor Pongračić/Cropix

Izgledalo je da će Mustafa Madarević izaći kao pobjednik nakon duge borbe s teškom bolešću, karcinomom pluća, ali to se nažalost nije dogodilo. Iako nedavno otpušten iz bolnice kući, u Zagrebu, odakle nije izlazio pazeći na zdravlje zbog korone, legendarni glumac nas je napustio ove nedjelje. Nije to jedan u nizu “fake news” natpisa o Mustafinoj smrti. Pokopavali su ga, nesretnoga, više puta unatrag nekoliko godina dok je bio živ, kao Morgana Freemana, no ovaj put vijest nije lažna.

Tužno, ali istinito, Nadarević je preminuo u 77. godini života. Od tih 77 godina, Mustafa je dobre dvije trećine proveo na daskama što život znače i pred kamerama, glumeći diljem bivše Jugoslavije, a najviše u Hrvatskoj, tj. Zagrebu. Rođen u Banja Luci 1943., Nadarević je već 1969. postao član Drame HNK u Zagrebu, a nakon što je započeo karijeru na daskama u Zagrebačkom kazalištu mladih.

S ulogama Pometa u "Dundi Maroju" ili Leonea u "Gospodi Glembajevima", Mustafa se afirmirao kao izvrstan glumac koji je bez problema mogao igrati i Cyranoa de Bergeraca i Figara. Kazalištu je ostao vjeran i tamo debitirao kao redatelj 1992. s "Letom iznad kukavičjeg gnijezda", da bi potom postavio nekoliko velikih predstava u Zagrebu ili Sarajevu poput "Balkanskog špijuna" Dušana Kovačevića i "Hasanaginice" Milana Ogrizovića.

Televizija i film bili su logičan korak dalje nakon kazališta i Nadarević se trajnije nastanjuje pred kamerama krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, ispočetka mahom u sporednim ulogama. S tadašnjih malih ekrana sjećamo ga se kao Ivišu u "Prosjacima i sinovima" i, napose, inženjera Duju u "Velom mistu" gdje je bio jedan od najpamtljivijih likova u velikom glumačkom ansamblu, od Borisa Dvornika nadalje.

image
Arhiva/SD

Štoviše, Duje je (p)ostao jedan od Mustafinih zaštitnih znakova do kraja karijere: Nadarević se pokazao kao idealan utjelovitelj lika iz pera Miljenka Smoje, netipičnog Dalmatinca, ali – Dalmatinca. Glumio je šjor Duju kao da je rođen u Splitu, a zasjekao se u srce svakog fana baluna tumačeći riječ "branka" ili neposredno (s)kovajući ime nogometnog kluba "Hajduka" kad su on i ekipa (Milan Štrljić, npr.) "upali poput pravih hajduka".

U osamdesetima je bio upečatljiv kao Zijah u Kusturičinu klasiku "Otac na službenom putu (1985.), zatim je dao izvanrednu ulogu u filmu "Već viđeno" Gorana Markovića (1987.) i još izvanredniju u "Glembajevima" Antuna Vrdoljaka (1988.). Među Mustafine važnije ili zapaženije filmske uloge ubrajaju se njegovi nastupi u "Kuduzu", "Gluvom barutu", "Prazniku u Sarajevu", "Puški za uspavljivanje", Oscarom nagrađenoj "Ničijoj zemlji", "Ljudožderu vegetarijancu"... pa sve do Bobetka u "Generalu", njegove posljednje filmske.

Glumio je kod Pjera Žalice ("Kod amidže Idriza") i Arsena Antona Ostojića ("Ničiji sin", "Halimin put"), svaki put izvrsno. To su njegove ponajbolje uloge u novom mileniju, gdje je na malim ekranima uspostavio svoj novi "trade-mark" lik Izeta Fazlinovića "starog komuniste čvrstog kova" u humorističnoj seriji "Lud, zbunjen normalan", emitiranoj od 2007. do 2016. godine.

image
Mustafa Nadarević i Rade Šerbedžija
Goran Šebelić/Cropix

Izet je za Nadarevića bio novi Duje, kamen temeljac njegove TV karijere, ali dijametralno suprotan lik, što samo potvrđuje koliko je bio odličan glumac. U moru novomilenijskih sitcomova s ovih prostora, Fazlinović je zasigurno najbogatija glumačka kreacija zahvaljujući Mustafi koji je nasmijavao publiku pred malim ekranima obraćajući se slici Josipa Broza Tita, pucajući iz dvocijevke u plafon, ispijajući rakiju od milja nazvanu dalmatinka itd.

Treba li odabrati njegovu najpopularniju ulogu, Izet bi bio u vrhu, ali ako se bira najbolja, nije ni u top-pet; odabir pada na Leonea Glembaya u Vrdoljakovu filmu "Glembajevi". Nadarević je odigrao jednu od psihološki najnijansiranijih uloga u nekom hrvatskom ili ex-jugoslavenskom filmu, ali i šire. Njegovo minuciozno utjelovljenje postupnog psihičkog rastrojstva lika nadilazi granice ovih prostora.

Naj-uloge pred kamerama
1. "Glembajevi" (1988.)
2. "Već viđeno" (1986.)
3. "Otac na službenom putu" (1985.)
4. "Velo misto" (1979. - 1981.)
5. "Kod amidže Idriza" (2004.)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. studeni 2020 17:35