Uvod u jedinu dramsku premijeru Splitskog ljeta, "Gazdaricu", po motivima Goldonija i Turrinija i u režiji Same M. Streleca, bio je donekle intrigantan.
Zafrkantski plakat s novčanikom koji asocira na vaginu i ulaz u gledalište u kazališnom dvorištu, zadimljen poput pečenjarnice, gdje su se na licu mjesta zbilja i pekli ćevapčići, te lupanje i štemanje nekog građevinskog stroja, trebali su najaviti publici što je to turizam donio Splitu.
S mirisom glumačkog roštilja skladno se sljubio i vonj iz kuhinje nekog restorana u blizini, što svakako ide u korist ambijentalnog teatra.
Sve ostalo pokazalo se kao popriličan paštroć, miš-maš, hrpa i zbrka koječega i ničega. Predstava koja je definirana kao komedija kronično pati od nedostatka duhovitosti ili računa na prvoloptaške efekte...