Gradsko kazalište lutaka Split izašlo je s novom predstavom, posvećenom pjesništvu Grigora Viteza čija se stotinu i deseta godišnjica rođenja obilježava upravo ovoga mjeseca.
Predstavu, naslovljenu "Kako rastu djeca?" po jednoj od Vitezovih pjesama režirao je glumac i student režije Bojan Brajčić- ujedno i autor glazbe- tekst i dramaturgiju potpisuje njegov kolega Belmondo Miliša, a nastupa Franjo Đaković u kompleksoj ulozi koja uključuje naraciju, igru, ples sa svilom, pjesmu i sviranje.
Poezija Grigora Viteza, pitka je, skladna, duhovita i bogata originalnim slikama. Doima se jednostavnom, a za postizanje te jednostavnosti potrebna je itekakva vještibna.
Belmondo Miliša povezao je pjesme koje tematiziraju djetinjstvo i odrastanje proznim tekstom. Nastojao je da narativ stilski ne odudara od stihova, a poigrao se pjesnikovim prezimenom koje označava titulu i dječački san o viteškom avanturističkom životu.
Brajčić je pred glumca stavio velike zahtjeve - nastup mu je fizički zahtjevan, žonglira - doslovno, lopticama - i različitim rekvizitima, instrumentima i slikama slijedeći tehniku japanskog kamishibai teatra gdje su oslikane stranice pomagalo uz pripovijedanje.
Đaković se srčano nosi sa svime, ali, uz mnoštvo zadaća, tekst je malo na gubitku pa nisu uvijek jasno naznačeni prijjelazi između poezije i proze. To će se s narednim izvedbama dotjerati, a može se očekivati - i poželjna je- i jača interakcija s publikom. Osobito s dječjom kojoj je predstava i namjenjena, a na predpremijerama i premijerama uvijek je više odraslih.
Kostim i ilustracije, a osobito scenografija, Tine Vukasović veoma su uspjeli. Scena, manja od prosječnog ormara bogata je iznenađenjima i tajnim ladicama iz kojih, pod svjetlom Lucijana Rokija izviru dosjetke i čino se da je taj ormar uspomena iz djetinstva neiscrpan.
