StoryEditor
KazališteDrugačiji pristup

Katarina Romac spremna je za premijeru ‘Glorije‘ na Sustipanu, komentirala nam je ulogu sestre Magdalene: ‘Krojačice kažu da mi kostim časne savršeno stoji...‘

2. kolovoza 2021. - 07:24

Premijera predstave 'Glorija' Ranka Marinkovića na ovogodišnjem Splitskom ljetu održat će se na Sustipanu 2. kolovoza. Glavna uloga je povjerena glumici Katarini Romac. Prva polovina ove godine bila je za glumicu vrlo intenzivna. Katarina Romac, koja već više godina u splitskom HNK-u tumači velike i glavne uloge – a nastupa i u drugim splitskim teatrima – podijelila je sudbinu mnogih slobodnih umjetnika.

Pandemija je suzila mogućnosti rada i predstave, a time su se i prihodi jako prorijedili. Potom je na proljeće napokon postala, s još trojicom kolega, stalnom članicom ansambla splitske Drame, a nakon zaposlenja s kolegama je proživjela teško iskustvo smrti redatelja Saše Anočića, čiju su predstavu glumci sami dovršili.

Sada se prihvatila novog zadatka, u čuvenom Marinkovićevu dramskom mirakulu, i probe se u zadnoj fazi odvijaju i dvaput dnevno, a ona mnogo razmišlja o karakteru Glorije, odnosno sestre Magdalene. Ta je mlada žena rastrgana između različitih ljubavi i različitih dužnosti, na nju su se obrušile tuđe ambicije i inat, pa je povlače za redovničku haljinu i cirkuski kostim i don Jere i rođeni otac. Jedan bi htio kraljicu neba, a drugi kraljicu trapeza.

Ovo je drukčiji pristup

Glorija je napustila cirkus i zaredila se, a poslije dvije godine poslana je u malu župu gdje će u tajnom "projektu" don Jerinom izigravati na oltaru Gospu, ne bi li se crkva ponovno napunila vjernicima. U početku ne govori mnogo, pristaje na bizarnu prijevaru s mnogo povjerenja. U samostan je, kaže, stupila jer je osjetila poziv i Madona ju je očuvala od fatalnog skoka.

image
Katarina Romac prihvatila se novog zadatka
Paun Paunović/Cropix

– Raščlanjući njezin karakter, krenula sam od pretpostavke da je morala imati i takozvanu izvođačku krizu, tjeskobu koja koči onoga koji nastupa pred publikom. I mislim da je potpuno prihvatila novi život, ponovno se u njemu rodila. Dvije godine u samostanu – to nije baš malo.

Ona je spremna radosno služiti, polazi na zadatak i ne pitajući ništa o njegovoj prirodi. Dakle, držim da se iskreno predala novom životu, ali njezinu prošlost nisu zaboravili drugi. Odabrana je upravo zbog "scenskog iskustva" – kaže glumica koja će svoju junakinju nastojati prikazati drukčije negoli je to uobičajeno.

– Nekakva tradicija u teatru nalaže da Glorija bude tiha, smjerna, često se tako tumači i vanjski joj nastup karakterizira sabranost, mirnoća i skromnost. Onako kako ljudi obično zamišljaju "švore". Međutim, ja sam imala s njima drukčija iskustva. U mom rodnom Sinju, išla sam u vrtić kod časnih sestara i najviše mi se u sjećanje urezala sestra Samuela, krasna mlada žena, vesela, kojoj osmijeh nikada nije silazio s lica.

Takvim sam otprilike vidjela ovaj lik na početku drame, radostan, nasmijan i povjerljiv – pojašnjava Katarina.

Međutim, njezinu će radosnu "švoru" navesti da satima nepomično sjedi na oltaru.

Kao glumicu – a njezin posao iziskuje često teške zadatke i jaku koncentraciju – pitamo bi li to bilo moguće izvesti. Možda se ne bi primijetilo u visokoj niši neke goleme katedrale, ali u dalmatinskoj župnoj crkvi...

– Teško bi bilo, ali mislim da Marinković ovdje govori u prvom redu o njezinu motivu, o ljubavi zbog koje će činiti nemoguće stvari.

Našla se u zabranjenoj situaciji, zaljubila se u svećenika. Prepreka je gotovo nepremostiva. No, zbog velike ljubavi, možda i prve u životu, silno nastoji ugoditi čovjeku kojega voli. Znači, nastoji uspjeti pred publikom.

On je neprekidno kritizira i napada. Iz njega progovara strah od nepoznatog, a kritikom se brani, ali i ubija radost koju je nosila u sebi. Našli su se u nepoznatim okolnostima i zaljubljivanje, koje kod drugih nosi sa sobom uzbuđenje, grč – ali ugodan – kod njih postaje jako teško i bolno stanje – razlaže Katarina Romac.

Njezino je mišljenje – za ljubav se može čovjek izboriti, ali u ovako složenim okolnostima u kojima su se našli Glorija i don Jere bio bi to vrlo trnovit put.

image
Paun Paunovic/Cropix

I onda – smrt

Uz to dodaje:

– Rad na predstavi je od početka ugodan, Dražen Ferenčina je redatelj koji ostavlja glumcu mnogo prostora za vlastitu kreaciju, ali i na pravom mjestu zna korigirati. Rekao je da čuva moju energiju i ekspresiju za trenutak odlaska iz crkve, a moju slobodniju izvedbu na početku malo ublažava. Zapravo, mislim da ću taj omjer veselja i poslušnosti mjeriti i vagati do zadnjeg dana.

Glumica drži da je prostor na Sustipanu pred crkvom veoma efektan, ali, uvjerila se gledajući tamo i druge predstave, da čujnost nije uvijek dobra, pogotovo ako ima i vjetra. A ne može se naprosto vikati, komad je komoran, pa se mnogo radi i na nalaženju prave jačine glasa.

Naša sugovornica misli da je "Glorija" jedno od djela koja će se uvijek postavljati jer obrađuju temeljne ljudske odnose, one između muškarca i žene, pojedinca i institucije, te roditelja i djeteta.

Njezin lik na kraju strada – pada s trapeza, a za to Katarina "krivi" don Jeru koji joj je ponovno došao, ali i ovaj put bez nade u budućnost. Putevi su joj se zatvorili, a na izvedbu odlazi, kako je zapisao autor u didaskalijama, u strahu i čuđenju, kao u hipnozi.

– Nigdje se izričito ne spominje samoubojstvo, i ne mora biti, ali presudili su veliki duševni potresi – zaključuje glumica.

Hvali sve kolege, ali, uvjerena je, posebno će dobar kao don Jere biti Mijo Jurišić, koji je od početka rada našao u sebi odličan omjer obrambeno-ironijskog pristupa i ranjivosti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. kolovoz 2021 02:13