StoryEditor
Kazalištesvaka mu piva

Ivici Čikešu, basu HNK Split i nacionalnome opernom prvaku, koronavirus je omeo obilježavanje 30 godina umjetničkog rada, ali on čeka Splitsko ljeto

Piše Jasmina Parić
29. ožujka 2020. - 08:04
Ivica Čikeš: 'Željezni' operni repertoar podrazumijeva konstantnu rotaciju vrhunskih opernih pjevača. To je skupo  Marko Todorov/hanza media

Nacionalni operni prvak, bas Ivica Čikeš ove godine obilježava tri desetljeća umjetničkog djelovanja.

U njegovoj matičnoj kući, splitskom HNK-u, upravo je ovih dana trebala u povodu toga biti postavljena izložba s fotografijama, kostimima u kojima je nastupao i nagradama koje je dobio, a među njima su Nagrada hrvatskog glumišta, “Milka Trnina”, “Judita” Slobodne Dalmacije i mnoge druge. Izložba je trebala biti uvod u premijernu izvedbu Verdijeve opere “Lombardijci”, u kojoj Čikeš tumači ulogu Pagana.

I opera i izložba najvjerojatnije će morati čekati do Splitskog ljeta.

U međuvremenu, pokušavamo izdvojiti – po slobodnom izboru – neke od najupečatljivijih Čikešovih uloga, a izbor nije lagan. Spomenimo samo uloge iz Verdijevih djela – Zaccariju iz “Nabucca”, Ramfisa iz “Aide”, Sparafucilea iz “Rigoletta”, kralja Filipa iz “Don Carlosa”, Banca iz “Macbetha”, zatim naslovnu ulogu u Mozartovu “Don Giovanniju”, Escamilla iz Bizetove “Carmen”. Premda smo ga češće gledali u dominantnim ili “herojskim” ulogama, ovaj je svestrani umjetnik pokazao i izniman komičarski talent, kao Dulcamara u Donizettijevu “Ljubavnom napitku” ili Don Basilio u Rossinijevu “Seviljskom brijaču”.

Od nastupa u domaćim djelima, posebno je uspio njegov Gazda Marko u Gotovčevu “Eru s onoga svijeta” te Toma Sale u Tijardovićevu “Spli’skom akvarelu”, u kojem ima mnogo glumačkih, govornih dijelova.

Upitali smo Ivicu Čikeša što bi on izdvojio iz tridesetogodišnjeg rada te kako danas gleda na svoj umjetnički put, koji pretpostavlja i stalno, cjeloživotno učenje. On veli:

– Trideset godina je i životno respektabilno razdoblje, a na sceni i u umjetnosti još mnogo više. Ući u toliko likova, apsorbirati toliko uloga, pokušati ih kvalitetno prezentirati, stalno vodeći računa o specifičnostima glazbenih stilova, o kompozitorima, kolegama i cjelokupnom ansamblu, težak je zadatak za svakog opernog umjetnika.

image
Na probi opere ‘Mefistofele’ 2014. godine
 
Vojko Bašić/ hanza media

Analogno tome, teško je neku ulogu posebno izdvojiti. Recimo da su mi posebno značajni nastupi u djelima hrvatskih skladatelja, kao i u operama talijanskoga belkantističkog repertoara.

Kritičari već godinama ističu kako ste sve bolji, kako vam je glas raskošniji. Uzmimo za primjer jednu ulogu, možda Zaccariju iz “Nabucca”. Kako je bilo pjevati je prvi put, a kako danas, odnosno što pridonosi kvaliteti – sigurnost, iskustvo, sve lakše uživljavanje u ulogu?

– Kreacija uloga u kontekstu protoka vremena svakako je vezana uz sazrijevanje i iskustvo. Pa prema tome, one nastale u počecima karijere i poslije ponovno izvođene – kasnije zvuče i izgledaju bolje. Tako uloga Zaccarije iz “Nabucca” izgleda malo ozbiljnije negoli prije dvadesetak godina.

Pjevati, odnosno kreirati ulogu u počecima karijere donosi neke objektivno otežavajuće okolnosti. Na primjer, tu je trema od nastupa s velikim opernim ansamblom, sumnja u kvalitetu znanja apsorbiranog iz partiture, sumnja u vlastite izvedbene sposobnosti, pa autoriteti dirigenata i redatelja... Naravno, s većim brojem nastupa takve teškoće blijede i s vremenom nestaju.

I vi ste imali udjela u izboru naslova “Lombardijci”. Zašto je odabrana ta opera, i, ako bude izvedena tek na Splitskom ljetu, gdje će biti premijera?

– U traženju naslova koji bi postao repertoarni klasik, koji bi odgovarao ukusu senzibilne splitske operne publike i ujedno imao basso cantabile kao jednu od naslovnih uloga, u dogovoru s intendantom, ravnateljem Opere i šefom dirigentom došli smo do Verdijevih “Lombardijaca”.

Ta je opera bila postavljena u Splitu 1995. godine i u njoj sam pjevao jednu manju ulogu. S obzirom na okolnosti kojima smo zatečeni, postoji mogućnost da se izvede u okviru Splitskog ljeta na otvorenom, recimo na Peristilu. Međutim, budući da sam upoznat sa zanimljivim zamislima redatelja Roberta Boškovića, pobornik sam izvedbe u zgradi HNK Split, gdje bi jednostavnije nastavila trajati u idućim sezonama.

image
Ivica Čikeš u operi 'Don Carlos' na Splitskom ljetu
Nikola Vilić/hanza media

Svojedobno ste bili i ravnatelj Opere. Kako danas gledate na to iskustvo? Osim osmišljavanja umjetničkog dijela programa, kako je funkcioniralo ostalo, neizbježna administracija, rješavanje svakakvih problema, od koeficijenata do ugovora?

– Svoje iskustvo na mjestu ravnatelja Opere doživljavam kao šarmantno i turbulentno. Pokušao sam u dogovoru sa svojim suradnicima što više izbjeći administrativne poslove i baviti se kreacijom opernog repertoara koji bi se odmakao od ustaljenog i od istih naslova koji se u ciklusima ponavljaju.

Naslovi, koji su splitskoj publici bili novi ili slabo poznati, izazvali su velik interes. Na splitskoj sceni dogodile su se iznimno zanimljive predstave kao sto su Verdijev “Macbeth”, “Silovanje Lukrecije” Benjamina Brittena, opera “Maršal” Silvija Foretića i osobito “Mefistofele” Ariga Boita.

Kažete, niste pobornik ponavljanja uvijek istih naslova. Tu postoji dvojba – je li bolje postaviti, recimo, neko manje poznato Verdijevo djelo prvi put ili ići na sigurno s naslovima koje operna publika dobro poznaje?

– Klasični, odnosno “željezni” operni repertoar, da bi bio zanimljiv, podrazumijeva konstantnu rotaciju vrhunskih opernih pjevača. To je i teško realizirati, a i skupo je. No, svaka druga opcija isti repertoar ozbiljno kompromitira.

Općenito, kod izbora djela treba voditi računa o tome s kakvim se kadrom raspolaže – kako umjetničkim, tako i logističkim. Financije su često ozbiljan problem jer je postavljanje jedne velike opere s visokim umjetničkim kriterijima doista skup projekt.

Kažite nam nešto o nastupima izvan matične kuće. Koliko često gostujete na drugim scenama? Koja vam odgovara?

– Mogu reći da mnogo ili malo gostujem – ovisi o tome kako se gleda. Ali, čini mi se da sam imao sreću da su mi na gostovanjima u pravilu nuđene uloge iz opernog repertoara koji preferiram. Tu moram izdvojiti HNK Zagreb, u kojemu sam imao čast ostvariti – kao i u matičnoj kući – mnoge velike uloge. Stoga ansambl zagrebačke Opere doživljavam kao svoj.

Kako surađujete s novim intendantom Srećkom Šestanom?

– S novim intendantom imam izvrstan odnos. Odavno se poznajemo, još od vremena kada je bio intendant u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci, gdje sam također nastupao.

A kakav odnos imate s mlađim kolegama? Jeste li voljni pomoći, posavjetovati, bavite li se pedagoškim radom?

– Odnos sa svim kolegama mi je korektan, s mnogima sam i prijatelj. Što se tiče pedagogije, tu je stvar, moram reći, dosta kompleksna. Naime, i pjevači s dosta dobrom vokalnom tehnikom, ali s pomanjkanjem ambicije, zanemarivanjem činjenice da uloga uvijek i isključivo proizlazi iz partiture, kaskaju u napretku.

S obzirom na to, vrlo sam oprezan oko toga kome sam kadar prenijeti znanje, a da ne odstupim od vlastitih kriterija. Eto, nakon dugog premišljanja, sada ipak radim s jednim mladim baritonom za kojeg mislim da ima potencijala ostvariti kriterije koji čine pjevača opernim umjetnikom.

Nebrojeno puta smo svjedočili pravim ovacijama koje vam upućuje publika. Kakav je to osjećaj? Kažu da je jedan od najboljih mogućih...

Motocikl pomlađuje

Poznato je da ste ljubitelj motocikala i vožnje. Kakvo zadovoljstvo nalazite u tome?
– Motociklizam je moj hobi, koji je vezan uz putovanja i ljude čiji mi životni stajling odgovara, a uz to, čini me mlađim. Sada putovanja, dakako, nema, ali moram napomenuti da sam član BMW Motokluba Dalmacija, koji u dogovoru s Gradom Splitom i Stožerom civilne zaštite nudi pomoć brzog i sigurnog prijevoza medicinskih potrepština i hrane svim pogođenima u ovoj ugrozi na teritoriju cijele Hrvatske. Moj klub je na raspolaganje stavio četrdesetak volontera i njihovih motocikala, koji u ovim teškim vremenima čine velike napore da potrebitim ljudima olakšaju živote.

– Pljesak nakon dobro izvedene arije ili uloge važan je pokazatelj. On znači da smo uspjeli ostvariti interakciju i komunikaciju s publikom, zbog koje na kraju krajeva sve ovo i radimo. •

#IVICA ČIKEŠ#HNK SPLIT OPERA

Izdvojeno

01. lipanj 2020 14:05