Hideo Yokoyama, ‘Sedamnaest’; Izvještaj o velikoj i malešnoj nesreći

U svijetu žanrovske literature potresi su rijetki.

Tamo gdje produkciju normiraju čvrste regule, samo rijetki se odlučuju na odvažne iskorake i propitivanje uvriježenih praksi, većina bira sigurnost provjerenih formula koje jamče uspjeh kod masovne publike. Hideo Yokoyama (1957.) izabrao je, recimo, nišu proceduralnog krimića koju se prije njega razvijali deseci uspješnih autora u širokome rasponu od Georgesa Simenona do Eda McBaina. No umjesto da se toj špranci pokori, on ju je izvrnuo kao čarapu, i stvorio vlastiti osebujni pripovjedni svijet.

U njegovim krimićima više je drame u likovima nego izvan njih, krv se ne lije u potocima, manjka čak i leševa, ali zato ne fali napetosti. Yokoyama je do te mjere unikatan i svoj da se s njime muče i nakladnici i kritičari, jer im nij...