Ja sam u predstavi "Crvena voda" Silva, ona koja je nestala, i taj lik je katalizator radnje koja se proteže kroz punih 27 godina. Ona je znak koji je obilježio njenu familiju i utjecao na mnoge sudbine u malom dalmatinskom mjestu. Uloga "količinski" nije velika, ali Silvina prisutnost čitavo se vrijeme osjeća premda joj se trag gubi još krajem osamdesetih, kaže Ana Marija Veselčić, glumica u HNK Split, pred premijeru "Crvene vode" koju po trileru Jurice Pavičića i u dramatizaciji Ivora Martinića režira Ivica Buljan.
Premijera će biti u subotu, 11. studenog u 20 sati, a veliki glumački ansambl od 15 članova sada je u najintenzivnojoj fazi rada. Probe su ujutro i navečer, rješavaju se zadnji detalji.
Ana Marija Veselčić kaže da je, nakon što je odgledala nekoliko njegovih predstava, jedva dočekala priliku za rad s Ivicom Buljanom. Predstava okuplja splitske glumce svih generacija; neki su bili tu još dok je Buljan bio mladi ravnatelj Drame u HNK Split, na prijelazu milenija, neki su s njim surađivali jednom, a najmlađa generacija tek ga upoznaje.
Mlada Vinkovčanka živi u Splitu već deset godina, ovdje je i diplomirala glumu a zadnje dvije godine je i "službena" članica dramskog ansambla. U međuvremenu je odigrala i veći broj uloga u Kazalištu lutaka, a nagrade joj stalno pristižu. Tu su Nagrade hrvatskog glumišta, Maruli, Mali Marulići i mnoge druge. Glumica je koju obilježava iziman talent i glumački instinkt.
- Brojim ih, naravno. Nedavno sam dobila i petnaestu, a ulogu Lene u predstavi "55 kvadrata" Ivane Vuković u režiji Ivana Plazibata. Sama predstava također stalno dobiva nagrade, drago mi je da smo s njom već dosta gostovali a u prosincu ćemo je igrati u Varaždinu, Zagrebu i Osijeku.
Biljeg ljudi
Što se mojih nagrada tiče - pa, eto imala sam sreće igrati u raznim žanrovima, uz dobre kolege i redatelje, potom, bitno je da predstava gostuje, da odlazi na različite festivale... više je faktora u pitanju, skromno navodi glumica.
Vlastiti rad ne spominje mnogo, radije govori o ansamblu. I izdvaja neke redatelje od kojih je mnogo naučila. recimo, Paola Magellija koji je svima na probama "Lizistrate" govorio upravo o smislu i značenju ansambla koji predstavlja zajedništvo a svakome pojedincu opet dao prostor u kome se osjeća dobro i bitno; Sašu Anočića koji nažalost nije dočekao svoju premijeru ali ju je ansambl sam uspio iznijeti po njegovim zamislima. I - Ivicu Buljana.
Rad na "Crvenoj vodi" počeo je dok je još bilo ljeto i, dakako, prvo je valjalo zajednički pročitati roman Jurice Pavičića koji se bavi nestankom mjesne ljepotice ali zahvaća i gotovo tri desetljeća života u Hrvatskoj, rat i promjene koje su došle nakon njega.
- Čitali smo zajedno, a potom analizirali i razgovarali o društvenim okolnostima koje je Pavičić opisao. Od kraja osamdesetih, preko rata do novih odnosa u društvu. Za to vrijeme obitelj traži nestalu Silvu. Kada sam spomenula da je ona znak, biljeg tih ljudi mislila sam na činjenicu da je čitatelj - a u našem slučaju gledatelj - doživljava u najvećoj mjeri upravo kroz obiteljsku reakciju.
Uz to, Silva nipošto nije tipična "dama u nevolji". Ima ona svojih mračnih strana. Isuviše blago bi bilo reći da je "đavlija". Ona je magnet za nevolje, maliciozna, čini se da joj je gušt stvarati nered.
O vremenu u kome se "Crvena voda" zbiva također smo mnogo raspravljali. Neki stariji kolege, poput Nives Ivanković, Nikole Ivoševića, Arijane Čuline ili Nenada Srdelića itekako dobro ga pamte, pa su nam o tome govorili. Neki kolege su na početku rata bili djeca, išli su u školu, a neki se još nisu ni rodili. Spajali smo ta saznanja. Ivor Martinić načinio je dramatizaciju što nije lagan zadatak kada je u pitanju roman koji obuhvaća toliki vremenski raspon. Ivica Buljan nam je prišapnuo da radimo po jedanaestoj varijanti, odaje glumica.
Slobodni dijalekt
Od Ane Marije Veselčić doznajemo i to da redatelj nije želio točno locirati mjesto u blizini Splita u kome se radnja zbiva, a čak nije ni isuviše inzistirao na dijalektu. U predstavi se govori raznoliko. Splitskim, dalmatinskim dijalektom govore neki mještani, poput brata nestale Silve kojega tumači Stipe Radoja. Ana Marija ga slijedi jer je logično da blizanci odrasli u istoj kući govore slično. Oni zaposleni u državnim usatnovama poput policije i škole govore književnije, a najviše se vodilo računa o tome da govor bude prirodan.
I u ovom djelu rat je velika, značajna tema. Ana Marija Veselčić razmišlja o tome kako čovječanstvo tisućjećima ponavlja iste pogreške (o čemu je bilo govora osobito u Aristfanovoj "Lizistrati") ali, izdvaja i jednu interesantnu činjenicu:
- "Crvenu vodu" hrvatski čitatelji možda nisu toliko snažno doživjeli kao strani. U Francuskoj je roman dobio značajne nagrade, proglašen je najboljim europskim kriminalističkim romanom. Strani čitatelji znali su, naravno, za rat ali malo što o tome kako je utjecao na svakodnevni život ljudi, kaže glumica.
Svoju Silvu kreirala je razmišljajući o tome što taj lik znači svojoj obitelji ali i svojim momcima (onom "službenom" ali i "neslužbenom").
Dijelove predstave u kojima ne igra promatrala je iz gledališta. Stipe Radoja koji nastoji održati familiju na okupu i pronaći sestru potpuna je opreka Silvi.
- Gledala sam ga i mislila: "bidan moj brat", kaže glumica. Inače, drži da je čitav anasbl "duboko zagrizao", da su obavili velik, dobar posao.
Slavonka Ana Marija inače sada, i u svakodnevnom razgovoru koristi splitski dijalekt. Kaže, nije se trudila ni na njemu inzisirala nego se to dogodlo spontano, nakon deset godina, otkako je ovamo došla studirati.
- Jedan moj rođak bavi se obiteljskim stablom i kaže sa smo dalekim podrijetlom iz Dalmacije. Tko zna... možda nisam došla ovamo. Možda sam se samo vratila, zaključuje.