U petak, 25. ožujka, u Gradskom kazalištu mladih Split publiku očekuje premijera "Careva novog ruha". Predstavu je, uzevši kao temelj poznatu Andersenovu priču, osmislio glumac i redatelj Siniša Novković. Kako kaže, priču je potpuno osuvremenio, a kao što je običavao i u prijašnjim predstavama, sam je obavio većinu posla – njegova je dramatizacija, izrada videa i odabir glazbe.
Andersenova priča, jedna od njegovih kraćih, priča je o kolektivnoj obmani, o nevjerovanju vlastitim očima, komformizmu i guranju zdravog razuma u zapećak, a rečenica "Car je gol", koju na kraju izusti neiskvareno dijete, s vremenom je postala i uzrečica.
Novković je odlučio radnju smjestiti u današnjicu, a njegov car, kao i Andersenov, želi biti jedinstven. Namjera mu je biti prva zvijezda svih portala, Instagrama, TikToka, Facebooka i Twittera.
Ukratko nam je ispričao radnju.
– U našem carstvu svake se godine održava gala večer na kojoj car planira odnijeti prvu nagradu. No, prije toga, na društvenim mrežama izići će jedna njegova slika na kojoj će ljudi uočiti da ima jedan čir. Kreće lavina izrugivanja i ponižavanja, imidž mu je uništen. U moru kojekakvih ponuda na internetu, car će pronaći nekakvu agenciju koja nudi popravak imidža i ponovno osvajanje društvenih mreža. Dalje znamo kako ide – agencija, odnosno njezini krojači, obećavaju sašiti do sada neviđeno, unikatno odijelo zbog kojega će se rušiti internetske stranice. Masno će naplatiti svoje "usluge", odnosno prijevaru, i isprazniti riznicu pa će rasti cijene, doći će do inflacije i nestašice ulja, brašna, šećera... Zanimljivo je da sam tekst pisao prije tri mjeseca, kada nije bilo naznaka da će nam se to doista i događati – kaže Novković.
Slojeviti 'family show'
Napominje da je predstava prikladna za osnovnoškolce, od drugog razreda pa nadalje, ali, kao i do sada, radeći na njoj, ima u vidu publiku od 9 do 99 godina. Bit će to slojeviti "family show", u kojem će svaka generacija pronaći nešto za sebe.
Siniša Novković dodaje kako je zbog ove predstave obavio prilično opsežno istraživanje o fenomenu popularnosti – i njezina pada – na društvenim mrežama, o vrlo često bizarnim, nelogičnim i besmislenim trendovima.
Premda mlad čovjek – njegovu generaciju nerijetko vidimo u kafićima ne u razgovoru, nego u tipkanju po mobitelima – veli da sam nastoji ograničiti vrijeme provedeno pred ekranima. Prije desetak godina znao je na Facebook postavljati sve svoje videoradove i pratiti reakcije, ali, kaže, ta faza ga pomalo prolazi i treba ostati u prošlosti.
– Sve je očitije da je moderna tehnologija dvosjekli mač. Informacije jesu dostupne u trenu, ali sve je teže razaznati koliko su istinite. Ujedno nas spajaju i razdvajaju, a sigurno nas i otupljuju – mnogo je laži i poluistina, ljudi se prikazuju u lažnom svjetlu i stoga gube na ljudskosti. Mi smo u djetinjstvu plakali kad bismo pali sa stabla ili izderali koljena, a današnja djeca plaču kada im pukne ekran.
Čini se da više i ne postoji donja dobna granica za nabavu mobitela djeci. Roditelji je mogu postaviti, ali na kraju će opet popustiti utjecaju okoline jer će im se dijete osjećati izolirano od vršnjaka. Moglo bi se dogoditi da evoluiramo u stvorenja golemih palaca i izbuljenih očiju zbog stalnog tipkanja i buljenja – napola u šali, a napola ozbiljno razmišlja redatelj – ili, što je još izglednije, svi će nam programi biti usađeni u mozak. I danas smo već, samim logiranjem, dopustili svijetu da uđe u naš život, podatke i intimu, i izvodi manipulacije.
Kazalište nije muzej
Novković napominje kako se prije svake predstave posebno posveti trendovima koji su popularni među mladima jer, napokon, mladoj publici se i obraća. Kazalište nije muzej, mora biti u tijeku, komentirati nova događanja, poticati na kritičko razmišljanje.
– Bavili smo se, naravno, i obrađenim fotografijama na kojima ljudi ne izgledaju stvarno, i kapitalističkim konzumerizmom, prodajom svega i svačega naivnima. Također, i zbunjujućim, pa i suludim informacijama. Nedavno se naveliko raspravljalo i nadugo argumentiralo o tome je li zemlja ravna ploča. A o virusu da i ne govorim. Odjednom su svi postali znanstvenici i liječnici, svima je otvoren prostor. Uz to, pandemija je, zbog smanjenih kontakata uživo, samo ubrzala neke procese.
Nadalje, neke pojave u virtualnom svijetu još ne možemo jasno ni shvatiti jer je ipak riječ o relativno novom fenomenu. Istina, nudi se nebrojeno savjeta kako postati poznat i kako prikupiti što više lajkova i klikova – na čemu neki doista zarađuju golem novac – ali događaju se i slučajnosti. Neki plesni pokret, gesta, često potpuno banalna, odjednom postaje svjetski hit.
A postoji i puno tamnija strana interneta – cyberbullying, virtualno zlostavljanje i sramoćenje koje kod mladih, nedefiniranih osoba može rezultirati strašnim posljedicama. Sve ovo uvršteno je u predstavu – veli Novković. Osim društvenih mreža, nije zaobišao ni novinske portale koji izvještavaju o caru i njegovoj novoj odjeći. Malo je, doduše, preimenovao sve veće hrvatske medije pa i Slobodnu Dalmaciju.
Zemlja u kojoj se odvija radnja nove predstave nije imenovana – kao ni kod Andersena, ali mogla bi to biti i Hrvatska. U imenima likova sadržana je posveta Hansu Christianu Andersenu. Car, kojega tumači Lidija Florijan, zove se Andrija, ministricu Kristinu igra Vinko Mihanović, a PR menadžera Hansa Vanda Boban Jurišić. Krojač je Nada Kovačević.
– Predstava je uvrnuta i šašava pa stoga i žene tumače muške likove, i obrnuto – odaje Novković.
Kostime je kreirala Anamarija Asanović, i to je njezina druga suradnja s teatrom.