Šjor Bepa Pegulu sam susreo i prije negoli sam znao za Malu Floramye. O njoj sam samo čuo, kad bi netko u stanu (obično moj otac, imao je ugodan bariton i bio je muzikalniji od mene, kao i svi moji Beškeri) zapjevao: 'O, Floramye, moja rica mala…', ali to nisam mogao staviti ni u kakav kontekst, bio je samo jedan od svakodnevnih kućnih motiva, kao i 'O, kućo mala'.
Moram reći da sam šjor Bepa sreo, a ne da san ga intra, jer mi je u obitelji, s obiju strana, splitski govor bio zabranjen. Ponekad bi, dakako, stariji međusobno govorili talijanski (ili ono što sam ja mislio da je talijanski, zapravo dalmatoveneto), naravno da ih ne bi razumio. Memorirao sam, spontano, ključne riječi (pamtim da sam prvo mislio da se samo mijenjaju slova, veoma sam se razočarao kada su me upozorili da su...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....